Na području Hrvatske obitava 15 vrsta zmija, a samo tri su otrovnice. Zbog visokih temperatura i nedostatka vode, a i zbog glodavaca i ostalih životinja kojima se hrane, a koji se nalaze oko kuća u dvorištima, zmijama okućnice postaju odgovarajuće stanište gdje dolaze potražiti hranu, vodu i zaklon, upozoravaju iz HZJZ-a.
No, važno je napomenuti da je 12 vrsta strogo zaštićeno Zakonom o zaštiti prirode zbog čega je zabranjeno ozljeđivati ih, ubijati, uznemiravati i hvatati ili ih držati u zatočeništvu.
Iako zmije, kod mnogih ljudi izazivaju strah i nelagodu, one su korisne životinje jer su im primjerice glodavci koji se nalaze oko kuća hrana, te tako drže njihov broj pod kontrolom. Hrane se i žabama, gušterima, drugim zmijama, pticama i njihovim jajima, malim sisavcima, ribama, kukcima i drugim beskralježnjacima.
Zmije otrovnice u Hrvatskoj
Tri otrovnice u Hrvatskoj su poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) te planinski žutokrug (Vipera ursinii). Mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica).
Poskok je pepeljasto-sive do smećkaste ili crvenkasto smećkaste boje, a naraste do 65 cm, rijetko do 90 cm. Na glavi ima karakterističan roščić na vrhu njuške. Uzduž hrpta se gotovo uvijek nalazi tamna vijugava linija koja može biti u obliku romba ili „cik-cak“, a ide od glave do vrha repa (Fotografija 1 i 2). Dolazi na cijelom području Hrvatske na pogodnim staništima te na nekim otocima.
Riđovka obitava uglavnom u kontinentalnim krajevima Hrvatske, od najnižih do viših nadmorskih visina. Duga je do 65 cm, samo izuzetno do 90 cm i također ima „cik-cak” liniju uzduž tijela koja je ponekad izlomljena, blijeda ili čak nedostaje. Po obojenosti odstupa riđovka, koja može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga. Svjetlosive do smećkaste ili crvenkaste su obojenosti, ali često se mogu naći i potpuno crni (melanistički) primjerci.
Planinski žutokrug nastanjuje planinske travnjake Dinarida i Šarskog sustava. Jedinstveno je prilagođen životu na planinama i obično živi na staništima iznad 1000 metara nadmorske visine, a samo iznimno, u sjeverozapadnom dijelu areala (Lika i Poštak) dolazi već na 900 metara nad morem. Izgledom nalikuje riđovki, ali je manja – naraste do 50 cm.
Otrovi poskoka i riđovke izravno razaraju tkiva i izazivaju poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol od ugriza i oticanje koje se širi od mjesta ugriza. Mogu se javiti i simptomi kao nesvjestica, mučnina, povraćanje, znojenje zato što se u otrovu, iako u puno manjem opsegu, nalaze komponente koje djeluju neurotoksično.
U razdoblju od 2005. do 2019. godine identificirana su tri smrtna slučaja od ugriza zmije u Republici Hrvatskoj, i to 2006., 2007. i 2013. godine. Dvije osobe bile su starije životne dobi (69 i 80 godina), dok je jedna preminula osoba bila stara samo mjesec dana, a dvije od tri umrle osobe bile su muškog spola. Županije u kojima su se dogodili slučajevi ugriza zmije bile su Zadarska, Splitsko-dalmatinska i Ličko-senjska županija.
Prevencija ugriza zmija
Vrlo je bitno da ako se nalazite na prirodnim staništima zmija, poduzmete sve mjere opreza, što podrazumijeva odgovarajuće ponašanje i odijevanje u prirodi. Preporučuje se nošenje odgovarajuće obuće koja štiti nogu od ugriza (ne hodajte bosi ili u ljetnim sandalama), nošenje dugih hlača, čarapa i majica dugih rukava, obratiti pažnju na mjesta gdje se krećete, po mogućnosti hodajte po stazama, a izbjegavajte područja izvan staza. Zmije osjećaju vibracije koje nastaju hodanjem pa će se u većini slučajeva maknuti s našeg puta prije nego ih i zamijetimo. Primjerice, pri branju šparoga ili drugih plodova uputno je nositi rukavice i treba koristiti štap kojim možemo provjeriti područje gdje se krećemo, a ujedno ćemo povremenim lupkanjem o tlo zmiju na vrijeme upozorili na naš dolazak.
Ako dođe do susreta sa zmijom, zmije ne treba dirati, uznemiravati, niti ih se smije ubijati već ih treba zaobići. Ugrizi zmija se događaju u situacijama, kada ljudi dođu u direktni kontakt sa zmijom, koja se tada obrambeno ponaša. Postoje takozvani suhi ugrizi kod kojih zmija ne ispušta otrov.
Što ako dođe do ugriza?
Ako je došlo do ugriza bitno je ostati miran i priseban, ne trčati i ne paničariti, jer ćemo time izazvati brže širenje otrova po tijelu. Ako smo prepoznali da se radi o nekoj u Hrvatskoj prisutnih otrovnica, treba ugriženu osobu što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati Hitnu pomoć radi primanja antidota.
Do dolaska hitne pomoći ili dolaska u bolnicu potrebno je mirno ležati ili sjediti. Imobilizirajte ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana, kako bi se onemogućilo pokretanje što usporava širenje otrova u limfni i krvni sustav. Ruku treba postaviti u razini srca, a nogu držati na povišenom, što može smanjiti oticanje. Skinite prstenje i satove prije nego dođe do oticanja ekstremiteta. Pokrijte mjesto ugriza čistom, suhom oblogom. Označite rub otekline na koži.
Iz HZJZ-a upozoravaju što nikako ne smijete činiti:
- Nemojte čekati da se pojave simptomi u slučaju ugriza, već odmah potražite liječničku pomoć.
- Nemojte primijeniti podvezivanje jer sprječava protok krvi i može uzrokovati nekrozu.
- Nemojte rezati ranu nožem ili je rezati na bilo koji način.
- Ne pokušavajte isisati otrov.
- Nemojte nanositi led ili uranjati mjesto ugriza u vodu.
- Nemojte piti alkohol kao sredstvo protiv bolova.
- Nemojte uzimati lijekove protiv bolova (kao što su aspirin, ibuprofen).
- Nemojte pokušati uhvatiti zmiju zbog rizika dodatnog ugriza.
- Ne pokušavajte zmiju uhvatiti, jer točna determinacija vrste nije potrebna, liječnici dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje se jedinstven protuotrov.
