Obitelj je posumnjala u nepravilan tretman liječnika u bolnici kad im je Zlatkov bolnički cimer rekao da je umro u mukama i da mu liječnici nisu pomogli pa je obitelj DORH-u podnijela prijavu za ubojstvo iz nehaja, što u vinkovačkoj bolnici odbacuju.
Obitelj Perkunić teško se nosi s gubitkom voljenog supruga, oca i brata, no unatoč golemoj tuzi čvrsto su odlučili kako će pravdu istjerati na čistac. Oni su potpuno uvjereni kako Zlatka više nema zbog pogreške liječnika vinkovačke bolnice, a svoju su priču ispričali u Potrazi, emisiji RTL-a.
Supruzi nitko iz bolnice nije javio da je preminuo
"Mislila sam da ću doći po njega da idemo kući. Oni nisu ni javili da je preminuo. Nitko mi ništa nije ni rekao... Stalno mislim da je otišao na neki put pa će se vratiti, on je bio vozač, ali ovo je bez povratka", rekla je neutješna Marija Perkunić.
"Zamjeram doktorima zato što nisu htjeli pomoći mom tati... Ne bih volio nikome da se dogodi sve ovo što se nama sad dogodilo", rekli su pak njezini sinovi.
Njegova se supruga u razgovoru s novinarima Potrage prisjetila kobne večeri.
"Probudio me negdje oko pola jedan i govorio mi da ga jako boli i da ne može izdržati. Tjeralo ga je na povraćanje i zvao je sestrinog sina da ga vozi na Hitnu. Na hitnom prijmu vinkovačke bolnice primili su ga i počeli s obradom. Izvadili su mu krv, obavili EKG i ultrazvuk, snimili srce, pluća i trbušnu šupljinu", rekla je žena koju su liječnici poslali kući. Tada su joj i rekli kako sumnjaju na upalu gušterače.
Idućeg dana Zlatko je preminuo, a obitelj nije zatražila obdukciju. Možda bi tako istina ostala zauvijek nerasvijetljena da ih nije kontaktirao Zlatkov bolnički cimer, Bruno Paradžik, koji je šokiranim Perkunićima rekao kako je Zlatko umirao u najgorim mukama.
"Kako je vrijeme prolazilo on je disao sve teže i jecao sve glasnije iako se silno trudio da skrije da ga boli. I onda mi je pokazivao dlanom da se bol koja ondje nastane širi prema kralježnici i da se uz kičmeni stup diže skroz do ispod pazuha", rekao je Paradžik, dodajući kako je Zlatka obilazila samo jedna medicinska sestra, najmlađa od njih tri koje su te noći bile u dežurstvu dok je liječnica došla tek na njegovo inzistiranje.
'Odjednom počinju krici iz sobe: 'Majko moja, kako boli...'
"Tada je došla kod Zlatka i mislim da je to najvažnije za cijelu ovu priču. Ona je tražila od Zlatka da kaže gdje ga boli. On to pokazuje i kaže da ga boli sve jače, unatoč analgetiku. I doktorica izađe. Međutim, čim ona izađe on toliko ječi da ja ne mogu više biti u sobi. Dolazim na prijavnicu ponovno i čujem, i ovo je jako važno, kako doktorica Katica Liška kaže da će morati pacijenta prebaciti dežurnom kirurgu", ispričao je Bruno Paradžik u Potrazi.
Kad je svanulo jutro liječnica je u sedam sati otišla iz smjene, a kirurg se nije pojavio. Samo pola sata kasnije, Zlatko Perkunić je bio mrtav.
"Odjednom počinju krici iz sobe: 'Majko moja, kako boli...' i gotovo, ni slova više", rekao je Paradžik.
Zlatka su dakle, liječili od upale gušterače, a tijelo su otpustili napisavši da je uzrok smrti nepoznat. No, obitelj im više nije vjerovala pa su zatražili ekshumaciju tijela i naknadnu obdukciju u Osijeku, a ti su ih rezultati zaprepastili.
Ispostavilo se kako je Zlatko umro od razorne aneurizme prsne aorte. Obitelj je stoga DORH-u prijavila osoblje bolnice zbog ubojstva iz nehaja.
"Klinička slika kod dolaska je bila slika koja upućuje na akutnu upalu gušterače i po laboratorijskim nalazima, i po kliničkoj slici, i po pregledu, i po podacima, i po prije svega laboratorijskim nalazima. A ovo je nešto što tada nije pokazivala klinička slika", rekao je za Potragu dr.sc. Davorin Pezerović, v. d. voditelja Odjela za gastroenterologiju bolnice u Vinkovcima, dodavši kako ne bi htio spekulirali o nečemu što tada nije bilo postavljeno kao dijagnoza.
Posebno je zanimljivo i to da kada su novinari Potrage najavili svoj posjet bolnici kako bi istražili i razgovarali o ovom slučaju, baš taj dan dežurna liječnica u noći kad je preminuo Zlatko Perkunić, Katica Liška, otvorila je bolovanje, dok se ravnatelj vinkovačke bolnice ispričao obvezama u operacijskoj sali.
Dr. Perezović pak tvrdi kako navodi Zlatkova cimera nisu posve istiniti.
"Sestre su ga obilazile cijelu noć sedam puta, od 3.20 do 6.50 sati. Uglavnom je bolesnik rekao da su bolovi sličnog intenziteta i da mu ništa nije posebno loše te nijednom nije pozvao sestre s pomoću zvona", tvrdi Perezović.
Slučaj istražuje Državno odvjetništvo u Vukovaru
Doktori u vinkovačkoj bolnici opovrgavaju stavove obitelji Perkunić da su Zlatka trebali ili poslati hitno u Zagreb ili staviti na operacijski stol.
"Kirurg dolazi u najtežim slučajevima akutne bolesti gušterače, u najtežim oblicima pankreatitisa i tada je operativni zahvat nešto što je moguće izvesti. Međutim, ovo u početku nije nikada indicirano, niti bi kirurški tretman bilo što promijenio, niti bi bio tretman, niti bi promijenio terapiju u konačnici. Kirurg sigurno ne bi otvorio pacijenta. Ne bi se dogodilo ništa specijalno da je došao, jer kirurzi ne operiraju bolesnika zato što nekoga boli, već kad postoje indikacije", rekao je dr. Perezović.
U bolnici sami priznaju da su jedan propust ipak učinili - zakonski su bili dužni obaviti obdukciju, a oni to nisu napravili. Budući da se obitelj tome izričito protivila, pristali su im udovoljiti i zbog toga će prekršajno odgovarati, poručili su.
"Ja samo želim odgovornost, da netko odgovara za smrt mog supruga jer on bi danas možda bio živ. Nije važno koliko bi živio, ali bio bi sa svojom djecom. Nije dočekao ni sinov 18. rođendan, to je užas", rekla je supruga Marija.
Državno odvjetništvo u Vukovaru na kraju će odlučiti hoće li netko u vinkovačkoj bolnici odgovarati za ubojstvo iz nehaja.
