Dakle, slučaj Bankomat je i opet pao na sudu – nije prošao dežurnog kadiju Ivana Turudića. Ovo je vrlo simpatičan događaj.
Ni dvije godine našim državnim organima nije bilo dovoljno da utvrde gdje i na koji način curi novac iz višestruko sanirane državne Hrvatske poštanske banke. Ona se bori za opstanak uz pomoć javnog novca iako je Hrvatska, kako se da primijetiti na bilancama gotovo svih ostalih banaka, raj za bankare.
I dok u ovoj državi ljudi u zatvoru sjede po dvije godine zbog jednog džointa, a tko zna koliko će ih grijati njihova mjesta kad se taj strašni prijestup zamijeni progonom prekršitelja koji skidaju muziku s interneta, Josip Protega jedva da je vidio ćelije. Vidio je samo pritvorsku, dok ona zatvorska ovisi o sposobnosti ekipe Mladena Bajića, čovjeka koji je smjenjiv jedino u teoriji.
Dati za pravo Liniću
Ministar financija Slavko Linić tako može zadovoljno tvrditi da je bio potpuno u pravu kad je kazao da se HPB prodaje, između ostaloga, i zbog milijardu i kusur kuna isisanih iz nje tijekom samo zadnjih desetak godina i da su porezni obveznici previše jadni da im se natovari još jedna sanacija. I onda, adio HPB-u. Bolje da ga preuzme netko poput Unicredita ili Hypa i donese pravdu za porezne obveznike u Hrvatskoj, iako je i sam pod raznim istragama kod kuće.
Dakle, koju poruku šalje to pravosuđe građanima, putnicima u našem ponirućem avionu? Sličnu kao i Vlada, koja itekako svojim zakonima na njih utječe.
Nečinjenje
Istoga dana kad je odbijen jedan dio optužnice za Bankomat, u Saboru su laburisti držali presicu o svom prijedlogu Općeg poreznog zakona i Zakona o poreznoj upravi.
Laburiste nazivaju populistima, ali sigurno je da imaju daleko više manevarskog prostora za predlaganje radikalnih rješenja budući da su oporba i ne moraju se sukobljavati javno ili tajno s kojekakvim nezadovoljnicima iz Hrvatske udruge poslodavaca i slično. A radikalne situacije kao što je ova naša, s razmahanim kriminalom, zahtijevaju radikalne mjere. Ako ne šerijatsku prijetnju odsijecanjem ruke, onda makar učinkovitiji zaštitni mehanizam od Mladena Bajića.
Legitimno se zapitati bi li taj čovjek, po duhu, ako već ne po slovu kompilacije zakona namijenjenih zaštiti novca poreznih obveznika, trebao guliti višegodišnju zatvorsku kaznu zbog nepoduzimanja, baš kao i bivša državna revizorica Šima Krasić. Slikovito rečeno, oni možda nisu vozili automobil kojim je negdje na osami zgaženo 15 ljudi, ali su mrtvi hladni prošli pokraj pokošenih žrtava i ostavili i one rijetke preživjele da skapaju, a zatim su se mirne duše odvezli doma, zavalili u kauč i upalili televizor, ni ne pomišljajući da pozovu policiju i hitnu pomoć.
Nikakva promjena smjera njima ne treba
Kad su laburisti predložili da se DORH-u automatski daje na postupanje svako mišljenje revizije koje nije bezuvjetno, Vlada predvođena SDP-om je to odbila. Odbili su i prijedlog laburista da Porezna uprava reagira na svako povećanje imovine građana u Hrvatskoj koje se ne može opravdati plaćom, kreditom, nasljedstvom i slično. Ali našoj Vladi ni to ne treba.
A da ne govorimo kako je oprost poreznog duga tvrtkama koje su završile u rukama Ivice Todorića od 'pola milijarde kuna', što je jednako petini godišnjeg prihoda od povećanog PDV-a, stvar koja je davno prošla i koja ih ne zanima. Štoviše, oprostit će još dugova za kamate onima koji su čekali donedavno s plaćanjem duga državi.
Krpanje Todorićeve rupe
Ali zato se jasno zna tko pokriva rupu od pola milijarde, što čini još mučnijom ovu vrstu rabote.
Ljudima se prijeti da će im zbog 700 kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja upasti noću u stan zbog izvršenja ovrhe, i to uz pomoć bravara i policije. Obitelj iz Arbanasa izbačena je iz kuće jer nije platila dug državi, a i nakon pljenidbe doma, dug im ostaje.
Poduzetniku naplaćuju preko dvadeset tisuća kuna kazne zato što je ispunio jedan umjesto dva formulara za svoju trgovinu sjemenom. Kažnjavaju se biciklisti, a vozače da ne spominjemo. Znanstvena je fantastika zamišljati da će se kazne u prometu ikad naplaćivati proporcionalno imovini vozača, kao što se to radi na sjeveru Europe.
No, možda je najveća kazna od svih činjenica da naša prava i naš novac čuva čovjek koji je prihvaćen od svih naših vlada dosad, pravednog Ive Josipovića, pa čak i vlasti u Washingtonu, kojima uredno podnosi svoje raporte. Radi se, dakako, o Mladenu Bajiću.