Ekonomski analitičar Damir Novotny, odnedavno i kandidat Amsterdamske koalicije za Europske izboregostujući u emisiji RTL Danas, komentirao je nastanak hrvatskih tajkuna.
Istaknuo je da je krajem 80-ih potpuno postalo jasno i teorijski i empirijski da komunistički i državno-etatistički samoupravni koncept jednostavno ne mogu osigurati jedno blagostanje koje su građani očekivali u Istočnoj Europi nakon čega je počela tranzicija pod pokroviteljstvom Svjetske banke.
Tajkunski model
"Neke zemlje su izabrale postupnu tranziciju, poput Češke, Slovačke, Slovenije, Poljske, gdje nije bilo tog naglog urušavanja tog prethodnog sustava. Hrvatska je izabrala taj tajkunski model. Taj nekakav retrogradni, azijski model, kojeg je politička elita povjerila nekolicini svojih klijenata, privatizacijski proces i stvaraju neke nove strukture koje bi trebale biti učinkovitije", kazao je Novotny.
Dodao je i kako je tom modelu bio suprotstavljen model radničkog dioničarstva koji je jedanko tako retrogradan i jednako tako neuspješan.
"Vidimo primjer Uljanika, kako on zapravo završava. Jedini drugi model koji nije mogao osigurati normalan dotok svježeg novca, svježeg kapitala, kao što se to dogodilo u Istočnoj Njemačkoj, kada su se kompanije modernizirale, uvele nove tehnologije i nova upravljačka znanja. Mi smo to jednostavno zamrzli na 90-im godinama i jednostavno te kompanije nisu imale niti dovoljno kapitala niti dovoljno znanja", rekao je.
Odabrane su određene obitelji
Novotny smatra kako su ljudi koji su danas smatrani tajkunima 'politički klijenti' po različitim modelima.
"Jedanput su to bili neki anonimni ljudi koji su se samo pojavili. Drugi put su to bili viđeni ljudi poput Ivice Todorića koji je imao određene biznise prije početka tranzicije, ali se nastavio naglo širiti tek u tranzicijskom procesu", rekao je.
Većinu tih ljudi godinama se smatralo nedodirljivim i uspješnim poduzetnicima, Novotny je pokušao objasniti zašto su njihove tvrtke propale gotovo preko noći. Istaknuo je kako je to zbog braka s politikom.
"Politika ima kratke rokove, a političari ne dozvoljavaju nagle promjene, jer jednostavno ti njihovi rokovi - četverogodišnji ili dvogodišnji, to ne dozvoljavaju", kaže.
"Kad vi uđete u brak s političarima i politikom, tada morate računati da morate napraviti neke koncesije, nekakve ustupke, a ustupak je ne voditi poduzeće po načelima tržišne ekonomije, nego voditi poduzeće po političkim pravilima. Ne smanjivati broj ljudi i uvoditi nove tehnologije, već zadržavati tu neučinkovitu strukturu kakva je bila početkom tranzicije. I jednostavno se taj brak između političara i novih tajkuna pokazao pogubnim za hrvatsku ekonomiju. Ona je jednostavno stagnirala i stagnira tako već 25 godina", rekao je Novotny.
- Vruća linija: 'Ljudi mi pišu 'Zdravko, šalji broj računa...' Ali, budimo realni, nisam ja sirotinja'
Tko je od njih zapravo i uspio?
U modelu gdje nema konkurencije, kompeticije, gdje ne presuđuju tržišna pravila, ključ tržišne ekonomije je da pobjeđuje onaj koji u načelu ima više znanja, više sposobnosti, kazao je Novotny.
"Niti jedan od tih naših tajkuna nije bio sposoban prihvatiti te nove tehnologije, nova upravljačka znanja, nije prihvatio svježi kapital jer se bojao da će ga taj novi kapital istisnuti iz poduzeća. Možda je jedan od njih rijetkih bivši vlasnik Dukata, Luka Rajić koji je svoje poduzeće modernizirao na vrijeme, stvorio ga konkurentnim i prodao ga velikoj grupaciji koja ga je održala i danas je to poduzeće zdravo i održivo", kazao je.
O hrvatskom pravosuđu i slučaju tajkuna Miroslava Kutle, Novotny nema lijepih riječi.
"Kod nas se nije uspostavila vladavina institucija i prava, mi danas govorimo o tome da je nakon 30 godina ili 25 godina gospodin Kutle oslobođen i mnogi drugi. To znači ili on nije počinio nikakav kriminal ili su naše institucije jako loše", rekao je Novotny.
Kraj je tajkunima
Na pitanje što to znači za budućnost Hrvatske i institucije prava, Novotny ističe kako postoje dva smjera - jedan smjer je suverenistički koji zagovaraju neki politički krugovi, doduše manjinski i drugi, integracija s Europskom unijom, integracija sa srednjom Europom kao što su to učinile Slovenija, Slovačka i Češka, dakle integracija s tim kompanijama koje imaju znanja, novaca i kapitala i koja će otvoriti nova radna mjesta u Hrvatskoj.
