Hodaju po dvorištu, ulaze u kuće i uopće se ne boje ljudi.
Mještani kažu: nikad ih nije bilo kao sada. Više ne pomažu ni
otrovi.
"Vidio sam štakore, vidio sam ih posvuda po Petrinji, ali nisam
vidio ljude koji uništavaju te štakore. Deratizatore nisam
vidio", kazao je Antun Ivanjek iz
Petrinje.
"Domovi su polupani, ostalo je hrane u frižiderima - sve vuče
jedno drugo, odnosno sve prouzrokuje razmnožavanje glodavaca",
zaključio je Dalibor Klarić iz
Petrinje.
Razmnožavaju se tolikom brzinom da jedan par godišnje može dati i
do 15.000 potomaka. Da su veliki problem potvrđuje nam i
gradonačelnik Petrinje.
"Da - ja sam ga vidio u svome dvorištu i on je velik kao mačak", kazao je gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović.
"Štakori koje vidimo u tijeku dana znači da ih ima preko 500 ili
1000 u bližoj okolini. Na takve situacije moramo reagirati odmah
i ne čekati", poručila je Svjetlana Ančić-
Birač, epidemiologinja Zavoda za javno zdravstvo
Sisačko-moslavačke županije.
Ipak, u gradu tvrde - nema mjesta panici.
"Ja sam zato da se struka prije svega aktivira. Struka mora izaći
van, na teren mora se vidjet o čemu se radi. Ne treba bježati od
problema, problem je pred nama i trebamo ga riješiti", rekao je
Dumbović.
"Imamo štakora onoliko koliko mi to želimo. Ako mi bacamo otpad
ili hranu ostavljamo na mjestima njima dostupno - evo njih. Njima
nikakav problem nije progristi ambalažu, karton, metal ili tubu",
ustvrdila je Ančić- Birač.
Osim toga, veliki su prenositelji zaraznih bolesti, njih čak tridesetak.
"Zato je važno da svi gradovi i općine na cijelom ugroženom području počnu što ranije, gotovo odmah, s deratizacijom koja mora biti sveobuhvatna", poručio je Inoslav Brkić, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije.
U međuvremenu, bitno je da im se ne stvaraju uvjeti za razmnožavanje. a uz toliko napuštenih kuća i ostavljene hrane stvoreno im je idealno stanište.
