Konobarica mu je donijela cijeđenu limunadu i kavu s mlijekom, kratko prije nego što će joj doći kraj smjene. A prije nego što će sa štekata kafića na Bačvicama izaći na ulicu na kojoj su na 36℃ u hladu zrikavci derali skoro do 100 dB, umjesto pozdrava mu je kazala: "Svaka ti čast na onome!"
"Mora san. Bija bi puka. Ono je sramota", skoro da se Tomo Mutarello ispričavao na komplimentu.
Vijest o tome da je Mutarello za vikend usred noći otjerao dvojicu pijanih stranih turista od kakvih 20-ak godina koji su namjeravali mokriti po beskućniku koji je spavao na klupi na rivi i sve to snimati, možda Splitom i ne bi tako odjeknula da sve to, čim je doznala, nije rastrubila Tonka Alujević.
Mutarello, trener za sportske plesove, posebno latinoameričke, a vješt i glazbeno, i inače je ugodno društvo, tako da nije bilo druge - našli smo se s njim da nam osobno ispriča što se to točno zbilo oko dva iza ponoći. Mutarello koji je zaljubljenik i u ribolov, upravo je bio na "brodu" kod istočne obale, nedaleko od zgrade Kapetanije:
"Oni su tu i prije prolazili. Vidija san ja i ranije da oni teturaju, malo su se ljuljali. Prvo su ga malo prošli, pa su se vratili nazad i onda ga ovaj prvi izvadija vanka", opisivao je kako je prvi mladić izvadio spolovilo, "Iša ga popišat, a ovaj drugi da će snimit sve to kameron. Odma san siša doli, izletija, sve in izbeštima, izbroja in sve redon, onako po našu domaću."
I odustali su od svog plana za, kao, odličan štos s videom po društvenim mrežama?
"Odma su se skupili, išli ća. Jer razumiju oni kad in i po naški kažeš da zoveš policiju."
A beskućnik, dodao je Mutarello i to, usred sve te gužve nije se niti probudio, bio je čovjek premoren:
"Ja znan toga beskućnika, odličan san s njin. To je jedan krasan čovik. Izgubija je stan i već četiri godine je na cesti, a stan je njegov. Njemu će stan morat vratit, on nije ni alkoholičar, ni ovisnik, on je jednostavno čovik šta ga je život u nekon trenu posra. I kako nema di spavat, spava na klupi tu na istočnoj obali."
"Kad me netko pita: 'Šta ih nisi snimija? Triba si snimat!' Šta san treba, čekat da čovika popišaju pa onda reagirat!?", otkrio nam je da je poslije u Splitu bilo i onih koji su smatrali da se nije baš najbolje snašao u krajnje bizarnom, suludom incidentu pijane, neodgojene mlađarije.
Kako se Mutarello noću često nalazi na tom mjestu o svom poslu, on je gospodinu i ranije govorio da neka radije spava koju klupu bliže, da ga lakše vidi, jer ne da se na istočnoj obali u turističkoj sezoni događaju svinjarije, nego… E, što se to sve događa u Splitu posljednjih godina iz sezone u sezonu, to je zapravo bio glavni razlog zašto smo se našli s Mutarellom na štekatu kafića "Berekin".
"Ma, to je pijano, drogirano. Sva ta mladost, ja stvarno više ne znam na čemu je sve", kazao nam je i to:
"Tu istu večer, pazi ovo, ta jedna pijana budala skočila je u more, valjda je mislija da je plitko. A ne zna plivat! I drži se on tako za katamaran. Ljudi prolaze i misle da se zajebava. A ja vidin, da on pljuca, riga, da potone, pa se izvuče van. I tako sat vremena. I onda stanen, i shvatin da on ne zna plivat! Onda san zva policiju da ga izvuče. A šta ću?"
"Tu, na istočnu obalu, baš na tu poziciju, ja tu svaku večer gledam, da tako kažen, porniće uživo! Ka da niko drugi u gradu ne postoji osim njih!", nastavio je, "A pišanje… Ma, da baren pišaju u more, nego pišaju po onome kamenu (na rivi). A onda cure, one bez pardona dignu veštu pa pišaju. Ma da baren odu iza onog oleandra gore, tamo na zemljanon dijelu. Nego skinu gaće i pišaju nasrid ceste!"
Nije što bi Mutarello bio kakav puritanac, preživjeli stari dalmatinski konzervativac. To je čovjek odrastao na Claptonu, J. J. Caleu, B. B. Kingu, Creedenceima, skoro cijeli život s gusarskim rećinama u ušima.
Nego to što opisuje da se događa u Splitu, doista je suludo, a savršeno se uklapa u sliku strave i užasa s velikim i malim nuždama, riganjem, praktično ekshibicionističkim seksom i urlanjem po cijele noći po Dioklecijanovoj palači.
" U Dioklecijanovu, velika nužda, mala, nikome to ništa nije bitno… Čovik ima taj restoran, štekat mu stoji čin prođeš Srebrna vrata, pa ima ona uska ulica s desne strane. I onda mu bez pardona dođe taj neki i piša usrid štekata", prepričao nam je dalje nešto čemu nije osobno svjedočio, ali je odavno dokumentirani kaos usred najveće očuvane rimske građevine na svijetu.
Ne da nije pristojno ili da je sve skupa problematično higijenski, nego je sve skupa i sigurnosno katastrofalno. Stoga se o Palači nebrojeno puta pisalo, doduše poput pucnja u prazno. Istodobno, stanje na istočnoj rivi baš se nije niti spominjalo:
"Vidija si kolike je tamo širine ta šetnica, evo ovolike. I svi oni tamo ka da niti t niti ja ne postojimo! Ka da u gradu nema drugih ljudi šta prolaze!"
Pitali smo Motarella i za stanje s "divljačkim turizmom" u Dioklecijanovoj palači, pa nam je rekao: "Nemam pojma, u grad više niti ne ulazin. Više ni ti ne ideš? Nisi ništa propustija."
"Već tri godine to traje. Tri godine! Ne znan da li se sićaš one žute ograde šta ih stavljaju sa strane? E, to se redovito bacalo u more. Pa je bilo u i novine da su ronioci morali to izranjati vanka", nastavio nam je opisivati de facto bezakonje u noćima turističke sezone u Splitu.
"Ili ono šta san reka tvon kolegi Saši Ljubičiću. Kad su stavili kip Franje Tuđmana, koliko mjeseci ga je čuvala policija, jer ga je neki od veterana, šta je ljut na pokojnika, tija dignit u ariju? Tri miseca, je li tako? A sad taj kip služi kao šank za ostavljanje pića, pišaju po njemu i niko ne reagira", nastavio je s opisima.
Nije, kaže, baš najveći obožavatelj Tuđmana, ali neke stvari naprosto nisu red. U to ime se prisjetio kad je prije koju godinu jedan pijani, ovaj put - nazovimo ga tako - domaći, na Bačvicama rušio bistu s postoljem Vladi Bagatu, antifašističkom zadarskom heroju:
"Pa mu je (bista s postoljem) pala na nogu, pa je novinarka rekla: 'Gospodine, noga će bit u redu, ali vi ćete ostat idiot do kraja života.' Haha! A dobro je rekla. Osjetljiv san po tim stvarima."
Tako i s Tuđmanom, kazao je. Osim što spomenik služi kao jedan od glavnih gradskih punktova za malu nuždu, onoj velikoj kocki u sklopu spomenika također su ti i takvi turisti našli svrhu:
"Prođi navečer pa ćeš vidit. Na njemu stoje boce, čaše, redovito kokteli i ostale stvari."
E, sad. Što bi te "ostale stvari" imale biti… Dotaknuli smo se policije, za koju Mutarello kaže da im nema što prigovoriti, da se svaki, ali baš svaki put na dojavu nacrtaju na mjestu problema za par trenutaka:
"Kakva je to bila scena prije dvi, tri sedmice kad je policija napravila raciju. Isto tamo. Pokušala ih je uvatit, a to se sve bacalo u more."
Pod "to sve" mislio je na kokain, naravno. "Da je bilo skupit sve te kesice, ti i ja bismo imali izlet na Havaje, pa jedno dobrih godinu dana, koliko je toga letilo u more! Haha!", smijao se figuri o ukupnoj vrijednosti odbačene droge te noći u Splitskoj luci.
Znači, kao u onom desetljećima starom napjevu s poljudskog sjevera, "sve pijano drogirano".
"Svaku večer se oni s nekime tuku! Donedavno, svaku večer je bila neka tuča, oko taxi stanice, ili ovdi gori kod 'Inboxa'. Kao onaj put, i o tome se pisalo, razbivali su po Bačvicama kafiće, bacali stolice u more, pa su se potukli s domaćima", samo su se nizali opisi Splita noću.
Zanimalo nas je, jesu li to doista uglavnom gosti iz zapadne Europe.
"Ovo nisu gosti. Ovakvi tiraju iz Splita gosta koji je doša sa suprugon i dicon, koji je sija u restoran pojist i popit, kupit ditetu sladoled, prošetat. Mislin da će se o nama proširiti glas da ovdi dolazi mladost koja čini nerede", reagirao je na definiciju "gosta", a onda nam je iznio svoje viđenje top liste problematičnosti pijane odnosno drogirane mlađarije po zemljama:
"Najgori su, barem ono šta san ja vidija, na prvon mistu su Francuzi, a iza nji Englezi, pa tek onda svi ostali. Daj, molin te, takve goste ne šalji vamo."
Ne misli da su policajci problem. "Ima tu krasnih ljudi", kazao je i, uopće, osobno se uvjerio da su velika većina savjesni, pametni, odmjereni profesionalci. Problem je, kaže, što nema redara. Njih, doduše, ima bez problema za naplaćivati ljudima kazne za parkiranje i slično.
"Ljudi nisu niti svjesni šta in se događa u gradu", kazao nam je za kraj Mutarello i otvorio nam dušu, da on Split odavno sve manje i manje prepoznaje kao onaj svoj grad: "Već 15 godina ja nisan otiša na Svetoga Duju. Kroz grad kad prođen, ako mi kažeš nešta u starin nazivima, ka: 'To ti je doli kod Bonačića', onda ja znan. Ali s novin, ja to ne znan. Ka ono maloprije, kad si me pita za parking, skoro san ti reka: 'Preko puta Depadanse.'"
