O svemu što presuda sadrži, ali i o dijelovima kojih u njoj nema, reći će nam odvjetnik Anto Nobilo.
26 godina od optužnice pravomoćna presuda. Je li to
pravda?
Mnogi kažu ako pravda nije u razumnom roku onda i nije pravda.
Međutim, što je alternativa? Bolje da je osuđen nego da je
izbjegao pravdu. Dakle, ipak je osuđen na neki oblik pravde.
Kad je išao 2011. bilo je rečeno da neće moći izdržati put. Deset godina nakon, vjerojatno će i dosta dugo služiti kaznu.
Meni je izgledalo kao da je on u formi, odnosno bolji nego ranije. Ranije je možda bio i predebeo, a danas mi izgledao, onako - primjereno svojim godinama.
On nije optužen za Hrvatsku. Je li to propust i koji je drugi propust ove cijele presude po vama?
Nije optužen za Hrvatsku, s naše, hrvatske pozicije je to propust.
Je li to propust Haaškog suda ili naših ministara, Vlade?
Ne bih to tako nazvao. Ja bih rekao da je Haški tribunal odnosno tužiteljstvo na jedan racionalni način išlo zaokružiti jednu veliku sredinu, a to je Bosna i Hercegovina gdje je on počinio mega zločine. Dakle, nema većeg zločina od genocida i nema veće kazne od doživotne kazne i vrlo je logično da se tužilac centrirao na taj mega zločin. S njegove poizicije ili s pozicije Srebrenice, Škabrnja je ipak manji zločin i on je zaokružio sve na Bosnu i Hercegovinu. To možemo shvatiti. Dobio je doživotnu kaznu i to je neka onda, apsolutna pravda.
Ali ipak, opet nema uloge Srbije.
To je najveći problem ove presude, ali ne samo ove presude već i i presude Karadžiću. Dakle mi imamo presude petorici, Prliću i ostalima, gdje imamo označeno međunarodno-oružani sukob. dakle, Hrvatska je bila involvirana u ratu u Bosni i Hercegovini , ali nemamo istu oznaku za Srbiju, ali je opće poznato da su se svi ovi ratovi vodili kako bi Srbija stvorila Veliku Srbiju, kako bi svi Srbi živjeli u jednoj državi. Dakle, svi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, ratovali su i bili u funkciji kao strani agenti strane države, to jest Republike Velike Srbije i ostvarivali su njihove političke ciljeve, ne samo ratom, već kao i što vidimo i zločinima. To je jedna povijesna nepravda i ostat će zapisano da je Hrvatska jedina učestvovala u ratu u BiH, ali ne i Srbija.
I opet kada spominjemo Republiku Srpsku kao taj dio Velike Srbije, nije ostvarena cijela BiH, ali je Republika Srpska danas, je činjenica da djelo Karadžića i Mladića živi i oni su presuđeni ratni zločinci?
Da, otprilike, ispast će da je to njihova žrtva za domovinu, a uspjeli su uspostaviti barem entitet, ako ne i samostalnu državu koja će se uvijek nastojati priključiti Srbiji, ako će biti povijesnih prilika. Međutim, što je, tu je, tu je Dayton zacementirao, to je dio Ustava BiH i mislim da nije čak ni previše dobro stiskati političare i narod Republike Srpske: "Vi ste nastali na genocidu i genocidna ste tvorevina" jer onda im ne damo nikakvu šansu da se distanciraju od genocida, da osude taj zločin, da osude Karadžića i Mladića. Teško je živjeti u jednoj državi, teško je živjeti i približavati se Europi s takvim teretom zločina. Treba dati novoj generaciji šansu i poticaj da se suprotstavi tim zločinima i da ih osudi. Vidimo, nažalost, reakcija Banja Luke je negativna i nema osude zločina. Vidjet ćemo kakva je reakcija Beograda i to je najveći problem ove presude i gotovo svih haških presuda jer nisu proizvele onaj efekt na javnost, na narod i na državu koju bi presude trebale imati. Ako nekog osudite na silovanje, pa cijelo susjedstvo će napraviti sanitarni kordon oko toga čovjeka. Kod nas su osuđenici, za neke sredine, još uvijek heroji. Dakle, sve te presude nisu proizvele efekt koji su trebale proizvesti i to je najveći nedostatak tih presuda.
Došli smo faktički do kraja Haškog suda,. Još ima suđenje Simatoviću, ali to realno nitko i ne prati. Koja je vaša konačna ocjena Haškog suda koji je obilježio dobar dio naših života?
Da, ovo je moj posao jer sam od 1996. godine u Haagu i vezan za Haag. Haški tribunal je imao niz grešaka, niz stvari se mogao bolje napraviti. Međutim, u svojoj ukupnosti Haški tribunal je napravio veliki posao i pozitivan pomak. Ajmo zamisliti situaciju da Haški tribunal nije osudio. Tko bi Miloševića, Karadžića, Mladića - tko bi ih sudio? Oni bi i dalje bili sa dobrim penzijama, ugledni i zaslužni srpski političari i vojnici. I na drugim stranama bi bilo, ruku na srce, isto. Međutim, Haag nije mogao napraviti sve. Ako su Karadžić i Mladić osuđeni za Srebrenicu gdje je ubijeno negdje oko 8 000 ljudi pobijeno, a gdje su oni ispod njih? BiH u pripremi ima 800 predmeta, ali nitko ništa ne procesuira. Dakle, treba osposobiti nacionalne sudoveda nastave posao jer Haag i nije zamišljen da u potpunosti razrješi sva pitanja ratnog zločina nego da sudi vrh, a to je, ruku na srce i obavio.
