Iz Vukovara sam izašla 20.11.1991. oko 13.30 sati. Prvi put sam tada nakon puna dva mjeseca osjetila pravi miris zraka u gradu. Bili smo stalno u skloništu, ja sam bila pred sam porod. Rodila sam kasnije prekrasnu djevojčicu, zdravu, što mi je na veliki ponos s obzirom na sve što sam prošla, prisjetila se za N1 televizijuMirjana Đermadi, novinarka Hrvatskog radija Vukovar.
"Taj dan neću nikada zaboraviti, zato što je bio je prekrasan, sunčan, nigdje oblačka, bilo je izuzetno svježe. Međutim, u zraku se osjetio miris dima, baš se osjetio miris smrti, paljevine, ruševina. Još su se u pozadini negdje čuli pucnji", kazala je i dodala kako je bila u konvoju iz bolnice u kojem su bili ranjenici, trudnice, tek rođene bebe.
"Svi smo krenuli na put, tada nismo znali gdje. Prošli smo put od Negoslavaca, Sremske Mitrovice, Srpske Rače, Bosanske Rače, preko Bosne smo došli u Hrvatsku. To je trajalo neka tri dana. Nismo znali gdje smo i gdje nas voze", kazala je.
Njezina kći nikada nije upoznala oca.
"Ja tada isto nisam znala što se događa. Onaj osjećaj kad ste sami na svijetu, kad oko vas negdje netko nekoga zna, netko nekome pomogne, ali ste sami. Ja tada nisam znala sve dok nisam izašla iz Vukovara da je on ubijen 19.11., prema nekim svjedočenjima. Dan danas ne znam gdje je. Željela sam doznati. Makar da znam gdje upaliti svijeću i da moje dijete ne mora paliti svijeću na središnjem križu na memorijalnom groblju ili kod spomen obilježja, nego da može doći i pokloniti se svom ocu. Po nekim saznanjima navodno je ubijen s još šestoricom i bačen u Dunav. Ja se držim one, zaboraviti ne možemo", kazala je.
Tijek događanja u Vukovaru možete uživo pratiti OVDJE.