Bahat i arogantan, ali i odlučan i čvrst borac. Zorana Milanovića uvijek se ili voljelo ili mrzilo.
"Ja sam propao u diplomaciji, vidjet ćemo šta će biti u politici", kazao je Milanović u studenome 2013.
A u politici je dogurao do vrha. Od predsjednika SDP-a do premijera države. U jedno je tada bio siguran: "Nisam predsjednik i nikad neću bit predsjednik Republike Hrvatske iz niza razloga jer vam moram govoriti istinu. Mogu i prešutjeti, predsjednik ne smije lagati, ali može prešutjeti istinu", govorio je 2014.
Za njega je to tada bila, beznačajna dužnost.
"Ne vidim više uopće smisao te dužnosti, dakle predsjednika. Što to znači?", rekao je 2015. kada je mislio da je došlo vrijeme da se predsjednika bira kroz parlament.
Oni koji ga poznaju, danas tvrde - promijenio se.
Kao premijera doživljavalo ga se otuđenim od naroda.
"Nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, ja sam premijer", govorio je pa se tako nastradalim u poplavi u Rajevu Selu potužio: "Meni je pukla cijev prošle godine".
No, njegov originalan politički govor nikog nije ostavljao ravnodušnim.
VEZANA VIJEST
- Milanović: 'Došlo je moje vrijeme! Želim biti predsjednik moderne, znatiželjne, progresivne Hrvatske'
- Bivši premijer SDP-ov je kandidat u utrci za predsjednika, Milanović već najavio kandidaturu
"Previše smo izloženi slučaju. A takva država je slučajna država", kazao je 2012. i izazvao brojne reakcije.
Milanoviću se i zviždalo i pljeskalo. Uvijek se s nekim borio. Počeo je trgovinski rat sa Srbijom, a lekcije im je dijelio i oko izbjegličke krize.
"Šaraj malo brate, šaraj malo, dakle šalji to malo gore u Mađarsku, u Rumunjsku, šalji u Hrvatsku, mi ćemo po svuda", poručio je Aleksandru Vučiću.
Svađao se zbog izručenja Josipa Perkovića i s Njemačkom i Europskom komisijom, kojoj je zamjerio i gospodarske naputke: "Što god napravite, ne valja. Smanjite rashode - ne valja. Povećate prihode - ne valja".
S jednom osobom nikako nije mogao - Kolindom Grabar-Kitarović s kojom je zajedno vladao manje od devet mjeseci.
Njihova međusobna netrepeljivost bila je tolika, da je predsjednica tražila i njegovu ostavku.
Upravo natjecanje s njom Milanoviću je vjerojatno dodatan poticaj.
Nakon tri godine zatišja Milanović kreće u borbu za Pantovčak. I to s karakterom - nešto zbog čega je, misle neki, izgubio vlast, sada mu postaje glavni adut.
