"Postoje zakoni logike oko kojih se slaže golema većina ljudi. To je zato što unutar razuma postoji nešto što nazivamo neoborivim dokazima. To znači da, ako ja zamijetim određenu vrstu dokaza, onda čak i ljudi koji se sa mnom ne slažu u početku, kada prouče te dokaze, ne mogu odoljeti, a da se ne slože s tim dokazima. Kad god odemo izvan razuma, u vjeru, ondje ne postoji ništa slično neoborivim dokazima", kaže Isaac Asimov, pisac i biokemičar, doduše ne na temu hrvatskog proračuna nego Boga, odnosno njegovog (ne)postojanja.
Kriza (po)vjere(nja)
Zašto govoriti o hrvatskom proračunu i istovremeno koristiti religijsku terminologiju? U ovoj fazi, prvenstveno zato što još uvijek taj budžet nismo vidjeli, pa nam preostaje da vjerujemo kako je on ambiciozan i realan, a istovremeno razvojan i donosi pravedniju raspodjelu poreza... Ili što se već nabraja pri predstavljanju smjernica proračuna.
Ovo posljednje – pravednija raspodjela poreznog opterećenja, što bi trebalo značiti rasterećenje raje, teška vremena za bankare, a odgovornija za korporacije – neka bude drugi razlog.
Treći ključni razlog je taj što je premijer Zoran Milanović u više navrata, govoreći o krizi i potezima svoje Vlade, dijagnosticirao da Hrvate muči kriza (po)vjere(nja). Ponudio je pritom sebe kao vjerodostojan izvor.
I, što se dogodilo?
Povećan je PDV, za dva posto. Pritom, dok čekamo da ga se provede u djelo, Milanović traži da mu se vjeruje kada kaže kako će to značiti da će nešto što je koštalo 123 kune, od sada koštati 125 kuna. I da je to tako jednostavno.
Koliko će doista rasti cijene
Ali, onda se oglase trgovci. I kažu da će cijene na malo zbog povećanja PDV-a porasti 8,7 posto. Neki od njih, koji tvrde da nisu povećavali maržu kada je Jadranka Kosor dizala PDV s 22 na 23 posto, kažu da će to konačno napraviti nakon dvije godine, pa potrošači mogu očekivati rast cijena koji bi mogao biti čak 13,6 posto, piše Jutarnji list.
A 13,5 posto bi trebalo te 123 kune napumpati na 139 kuna i, molim lijepo, 60 lipa. U boljoj varijanti poskupljenja od 8,7 posto, isti artikl koji danas košta 123 kune poskupio bi na 133 kune, plus još 70 lipa. To znači da će puno više ljudi odbijati žvakaće umjesto kusura.
No, kako bi rekao Ivo Sanader, koji bi u ovakvoj situaciji pozivao na moral trgovaca, idemo dalje.
Ispostava računa građanima
Od većeg PDV-a država će zaraditi oko dvije i pol milijarde kuna. Neki spominju i tri i pol milijarde, no dobro. Gotovo cijeli taj iznos, procjena se kreće oko 2,4 milijarde kuna, izgubit će se zbog druge Vladine mjere – smanjenja zdravstvenog doprinosa s 15 na 13 posto.
Mjera je to koja bi trebala pomoći poduzetnicima, to je gotovo izravan priljev gospodarstvu koji se mjeri milijardama kuna, to je poticanje zapošljavanja, to je... nda... nešto što nanosi gubitke zdravstvenom sustavu. Onom sustavu u kojemu je otkrivena rupa od oko pet milijardi po dolasku Zorana Milanovića i Rajka Ostojića.
Hm, kako popuniti tu rupu? Sindikalac Krešimir Sever dao je jedino moguće rješenje: zdravstveni sustav mogao bi povećanjem cijene usluga ispostaviti račun – građanima.
Nevjerni Toma
I, sad, dolazimo do onog religijskog trenutka, kada Didim, Toma Apostol, također zvan Juda Toma, ali svjetski slavan zbog nadimka Nevjerni Toma, kaže da on u uskrsnuće mrtvog čovjeka jednostavno ne vjeruje.
Primijenjeno na aktualnu hrvatsku situaciju: želimo staviti ruku u ranu u kojoj je bilo koplje kojim je probodeno srce korporacijama.
Međutim...
"Hrvatska udruga poslodavaca je zadovoljna nacrtom državnog proračuna." Molim?
"Za poslodavce je vrlo bitno što je unatoč određenim promjenama u poreznoj politici Vlada održala svoje obećanje da ukupno porezno opterećenje neće rasti", nastavljaju priopćavati.
I oni su nečija djeca
Da je Toma bio u situaciji u kojoj smo mi trenutno, vjerojatno bi se nakon takve empirijske provjere iliti pribavljanja neoborivih dokaza okrenuo na peti i tom "uskrslom Isusu" kazao: "'Aj bok!"
Ipak, ostavit ćemo prostora novoj Vladi za povjerenje, i to isključivo zato što su i oni nečija djeca, pa imaju pravo na svojih sto dana. I nadajmo se, ufajmo, da Linićevo "živjet ćete bolje za tri do četiri godine" nije ona stara fora, "gulimo vas tri do četiri godine, pa zadnjih šest do 10 mjeseci prije izbora častimo vašim parama".
Ali, s obzirom na omjer povjerenja koje traže i povjerenja koje ulijevaju... razapinjanje je gotovo izvjesna stvar.
