Mladi vatrogasac iz Velike Gorice poginuo je u požaru koji su uzrokovale zapaljive tekućine ostavljene na balkonu jednog od stanova u zgradi. Potvrdila je to policija dok se nalaz obdukcije još čeka.
Dok se njegova obitelj, prijatelji i cijela vatrogasna zajednica u šoku oprašta od Ivana Galekovića, ne prestaju se širiti informacije o uzroku koji je doveo do tragedije u jednoj običnoj rutinskoj intervenciji.
S balkona na prvom katu krenuo je požar nakon kojega je preminuo
24-godišnji vatrogasac. Na njemu je netko ostavio zapaljivu
tekućinu koja je izazvala kemijsku reakciju.
U sada uništenom stanu živjeli su podstanari. Vlasnica zgrade u
šoku i suzama nije željela pred kameru, ali kaže, išli su
izraziti sućut obitelji i ne mogu vjerovati što se dogodilo.
Tek što su stigli na more, javili su im za požar pa su se vratili. Ne znaju što su njihovi podstanari držali na balkonu.
"Govorimo o benzinima i svim drugim lako zapaljivim tekućinama koje isparavaju već na sobnoj temperaturi. Razrjeđivači, lakovi, boje, benzini, benzoli, isparivi alkoholi, itd.", kaže za RTL Danas glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković.
Neslužbeno, Ivan je nakon 3. potrošene boce kisika skinuo masku jer je požar tada već bio ugašen pa postoji mogućnost se nagutao dima.
VEZANE VIJESTI
- Emotivni oproštaj od prijatelja vatrogasca: 'Bio si najnevinije i najdraže biće. Nek' te čuvaju anđeli'
- Zapovjednik vatrogasaca o detaljima smrti voljenoga kolege: 'Nažalost, naš je posao opasan'
"Različiti su produkti izgaranja, znači oni mogu od CO2, različito je ako izgaraju plastične mase, imamo i tu opasnih dimova. Sve ovisi o vrsti tvari koja gori", govori Tucaković.
Pravi uzrok pokazat će nalaz obdukcije. Na mjestu gdje je Ivan
dolazio na posao razvučena je crna zastava bez početka i kraja.
Baš kao i tuga koju simbolizira.
Isto tako i fotografije, svijeće, bijele ruže, kaciga i papir
koji bilježi golemu bol. Nevjerica i u Ivanovu Mraclinu, mjestu u
kojem je živio s obitelji.
Za njega, mještani imaju samo riječi hvale.
"Dečko kakav se samo poželjeti može. Tuga i žalost, pitamo dragoga Boga zašto", kaže Neven iz Mracelina.
"Tata je isto vatrogasac u Gorici. Tim više, on je u to vrijeme gasio u Turopolju, a dijete je tamo. Ništa neće roditeljima vratiti tog dječaka i nikad se to više ne ponovilo", dodaje sumještanka Nada.
Njegovoj drugoj obitelji, kolegama s kojima je radio, pružena je psihološka pomoć. S njima je razgovarala psihologinja kojoj je specijalnost upravo vatrogastvo.
"Oni različito reagiraju na ovakvu traumu, neki su i dalje pod šokom, neki poriču da se takvo što moglo dogoditi ovako mladom kolegi, neki osjećaju izrazitu emocionalnu prazninu, tugu", govori Dunja Radauš, psihologinja u Ravnateljstvu civilne zaštite MUP-a.
Vatrogasci i inače zbog prirode posla u kojemu se svega nagledaju dosta toga već potiskuju u sebi. Organiziranog sustava psihološke pomoći na razini države nema, a na liječničkim kontrolama svake 2 godine o tome često šute kako ne bi bili degradirani i da im se ne bi smanjila plaća.
"Oni dosta smatraju da moraju biti jaki i da moraju potiskivati takve osjećaje, da ih to ne bi trebalo pogađati.... međutim i oni su ranjiva bića ispod svih tih odora", dodaje Raduš.
Ovaj heroj koji je žrtvovao svoj život kako bi spasio druge bit će pokopan sutra u 17 sati.
