U vrgorskom selu Stilja dolazi do trovanja psa, a Slobodna Dalmacija javlja kako je jedan gospodin cijeli dan pokušavao spasiti svog balkanskog goniča, ali nije uspio.
"Netko treba stati na kraj osobama koje bacaju hrenovke pune otrova po Stiljima i okolnim brdima", rekao je Joze Tolj Pajo, koji je sate i sate proveo uz svog psa.
"Imao je četiri mjeseca, taman se počeo učiti, ulaziti u trag, a djeca su mi bila posebno vezana za njega. Vidio sam odmah da nešto nije u redu, došao je do mene lelujajući, potpuno dezorijentiran, počeo je bacati pjenu na usta. Tada sam shvatio da je otrovan, odnosno da je pojeo neki otrov. Počeo sam mu davati slane vode, ugljena… ne bi li izbacio taj otrov iz sebe. No, nakon sati mučenja nisam ga uspio spasiti. To su bile užasne muke za psa, ali i za mene i djecu koja su gledala njegovu borbu za život", svjedoči tužni vlasnik, koji se odmah dao u potragu za tvarima kojima bi pas mogao biti otrovan.
'Što vam se u glavi mora dogoditi da krenete bacati hranu punu otrova?'
"Našao sam 15-16 hrenovki punih otrova nedaleko od kuće, zamislite što vam se mora dogoditi u glavi da krenete po selu bacati hranu punu otrova. Je li to moglo neko dijete uzeti u ruku, staviti u usta? No, moj pas nije prva žrtva u Stiljima, prije tjedan dana na isti način otrovan je i susjedov posavski gonič, star godinu dana, vrhunski lovački pas kojeg je skupo platio u Zagrebu. Zato pozivam sve službe da netko ovome stane u kraj. Slučaj smo prijavili i policiji, nadam se da će pronaći počinitelja", kaže Joze.
Vrgorski veterinar Ivo Ajduković kaže kako godišnje ima desetak sličnih slučajeva.
"U ovom slučaju ili nekim drugima, gdje se s namjerom truju životinje, radi se o kaznenom djelu. Na području Vrgorca bude godišnje oko deset trovanja pasa, a od toga njih šest-sedam to ne preživi dok dođu do mene kako bi im dao protuotrov. Za prvu ruku najbolje mu je dati slane vode, da on izbaci taj otrov dok mu nije ušao skroz u krvotok. U proljeće kad krenu radovi u poljima, posebno je izraženo trovanje mačaka. Uglavnom, riječ je o tvarima koje se već desetak godina ne mogu kupiti u Hrvatskoj, ali mogu u Bosni i Hercegovini. Imamo zabilježenu i upotrebu pužomora", otkriva Ajduković.