To da političari govore gluposti o stvarima o kojima znaju malo ili ništa, da lažu i izmišljaju, a posebno da olako obećavaju a zatim zaboravljaju što su obećali, nije ništa novo. Jednostavno blebeću. To je trend, gotovo bi se moglo reći da je in među političarima diljem svijeta. Ali ono što smo doživjeli proteklog tjedna od hadezeovaca koji su u potrazi za boljom prošlošću počeli bezočno prepravljati vlastite stavove, riječi i djela iz proteklih godina je jednostavno... pa, bezočno.
Bivša premijerka Jadranka Kosor tako je "zaboravila" na noćna uhićivanja u Varšavskoj i obračune specijalaca sa seljacima, nekadašnji ministar financija Ivan Šuker koji je prošli mjesec prozvao novu vladu zbog rastrošnosti (da podsjetim, radi se o ministru za čijeg su mandata državni rashodi proračuna skočili sa 79,1 na 127 milijardi kuna), sada je novu vlast prozvao pak da se ponaša kao - HDZ! Tomislav Karamarko usudio se nekome prigovoriti zbog uhićivanja prosvjednika, a Božidar Kalmeta je izvolio o kadroviranju... Kosorica je prozvala Vladu da je učinila neviđen presedan što je iz proračunske pričuve odlučila izdvojiti novac za financiranje prijevoza djece u škole. Kad se zna za što proračunska rezerva služi - za hitne situacije, kao što su potresi, poplave, suše, nepogode i gradnja crkava po Hercegovini.
Kako molim?
Da, gradnju crkava po BiH, namirivanje potreba tamošnjih franjevaca, održavanje teniskih turnira ili skijaških utrka na Sljemenu... Zna se za što je proračunska rezerva. Nije za obrazovanje djece. Sve to lijepo piše u izvještajima o korištenju proračunskih zaliha, ako je tko zaboravio, a o čemu su odluke, zanimljivo, donošene mahom na zatvorenim sjednicama HDZ-ove vlade u kojoj je Jadranka Kosor bila potpredsjednica, a kasnije i predsjednica.
Mala digresija
Usput, kad smo kod donesenog proračuna, zanimljivo je kako političari s osobitim guštom dolaskom na vlast koriste iste one metode protiv kojih su se pjenili do prije samo nekoliko mjeseci. "Vlada ne prihvaća ovaj amandman na proračun..."
Ničim izazvan
No, idemo dalje. Radimir Čačić je ničim izazvan odlučno kazao sljedeće: "U devetom mjesecu ćemo biti ili u punom zamahu ili, što se mene tiče, u ovoj Vladi neću sudjelovati." Lijep primjer blebetanja. A tko će to procijeniti? On. Baš me zanima...
A ako i nekim čudom procijeni da se gospodarstvo nije zahuktalo (što će biti čudo - nakon turističke sezone čak je i pod Kosoricom gospodarstvo bolje izgledalo), koju poruku bi svojim odlaskom poslao? Pa nije ova zemlja uništena u devet mjeseci, te ni njezin oporavak nitko ne očekuje da će trajati toliko.
Ni njoj valjda nije bilo jasno
Da se razumijemo, nije blebetanje rezervirano samo za političare, nego i za one koji ih brane, valjda je zarazno. Odvjetnica Ive Sanadera, Jadranka Sloković izjavila je novinarima nakon još jednog nastavka suđenja bivšem premijeru da nije sporno da je mađarski MOL dobio većinska upravljačka prava nad INA-om a da nije stekao većinski vlasnički udio u njoj, ali da to ne znači da je ugovor koji je potpisao Sanader "na bilo koji način štetan za Hrvatsku". Ako vam taj logički skok nije jasan, ne brinite. Kad su se ugasile kamere i mikrofoni, vjerojatno nije bio više jasan ni njoj.
Kolektivna amnezija
Računanje na kolektivnu amneziju ili rupe u logici ponekad ipak nisu dovoljni. Recimo, oporbeni skok u obranu seljaka, nakon što godinama, jedan od njih i dva desetljeća, HDZ i HSS uništavaju poljoprivredu. E, za to stvarno morate imati ne džon obraz, nego pancir-obraz. Uz to, mljekari su mina koju je HDZ postavio Kukuriku koaliciji i koja je detonirala točno kako su i predvidjeli, poslije izbora. Kosorica i Čobanković spasili su se od prosvjeda mljekara 2010. godine davši im dodatni poticaj od 42 lipe po litri, koji je ukinut taman pred izbore prošle godine. Nova vlast, naravno, na tu je minu naletjela, a prerađivači su, nakon što je Vlada odlučila zatvoriti sve pipe, pa tako i mljekare prepustiti tržištu, odlučili iskoristiti situaciju i farmere još malo izmusti, da prostite na jeftinoj doskočici i spustiti im otkupnu cijenu mlijeka.
Biznis kao i svaki drugi?
Poljoprivreda je s jedne strane biznis kao i svaki drugi - farmere i ratare uništava kriza, povećanje cijena goriva, repromaterijala, rast kamatnih stopa na kredite, baš kao i sve ostale poduzetnike koji za razliku od njih ne primaju poticaje i nemaju traktore kojima bi mogli blokirati ceste.
S druge strane, poljoprivrednici su specifični jer je njihova konkurencija s kojom bi se trebali nositi puno jače subvencionirana, a dodatno ovise i o vremenu, primjerice. Uz to, dobar dio hrvatskog agrara nisu poduzetnici, već mala obiteljska gospodarstva, a njima se ne može tek tako reći, propadnite i preorjentirajte se kao bilo koje drugo poduzeće. Jedino što imaju je zemlja i stoka i nemaju kamo.
Mlijeko za devet kuna
Traktori na ulicama međutim samo su igrokaz koji jedino ubija u pojam Zagrepčane (i ostale) koji u kolonama mile na posao, pod uvjetom da imaju posao i da imaju aute, naravno. Da su farmeri zaprijetili da će pobiti svu stoku i proglasiti stečajeve, država bi puno drugačije reagirala, a i prerađivači koji toliko mlijeka ipak ne mogu uvesti... A da su kojim slučajem farmeri sve te sate i dane koje su potrošili na prosvjede i prepucavanja u Ministarstvu poljoprivrede potrošili pametnije, mogli su osnovati vlastitu mljekaru i Lactalisu, Vindiji i ostalim velikim igračima reći kamo da se nose sa svojom otkupnom cijenom...
Ovako im prerađivači nude 2,43 kune po litri, malo bolje od početne 2,3 kune, dok proizvođači traže 3,3, iako kažu da bi bili na nuli da dobivaju četiri kune. Na kraju će se naći na oko tri kune, a mlijeko će u trgovinama poskupjeti na 9 kuna. Jer ovo je Hrvatska.
