Jučerašnji govor mladog Varaždinca malo koga je ostavio ravnodušnim. Nije štedio nikoga niti je trebao. Na dodjeli kojoj je prisustvovala i predsjednica Republike ustvrdio je da školstvo gasi izvrsnost i forsira prosječnost, a da nitko ne zna za uspjehe hrvatskih genijalaca.
- Održao lekciju svima: Pogledajte govor mladog Varaždinca u kojem nije štedio političare, a ni medije
Naši mladi genijalci u posljednje vrijeme nižu nevjerojatne uspjehe i postignuća, a rijetko koji medij to prenese. Rijetko koji političar to pohvali. Rijetko koji ministar "grize" za budućnost mladih, češće za dobru fotelju. A kad se takve vijesti i prenesu, rijetko kad dobiju pažnju kakvu bi dobio neki hladnokrvni ubojica ili napuhani političar.
"Koliko ljudi u Hrvatskoj zna da smo ove godine prvi put sudjelovali na Mendeljejevoj kemijskoj olimpijadi? Koliko ih zna da ćemo po prvi put sudjelovati na međunarodnoj biološkoj olimpijadi? 'Ko zna... Ah nitko, nitko ništa ne zna. Krhko je znanje", snažno je zaključio Ilija Srpak, učenik Prve gimnazije Varaždin.
To je samo jedna od brojnih reakcija u posljednje vrijeme naših mladih i talentiranih učenika uslijed neprestanih tema o lošem stanju hrvatske demografije, obrazovanja, zdravstva...
Neki novi Rimci
Otkako je Hrvatska postala članica Europske unije, u inozemstvo je odselilo najmanje 250.000 Hrvata, i to najviše u Irsku, Njemačku i Austriju. Iseljavanje se i dalje nastavlja, a prema statističkim podacima iz Njemačke, u tu se zemlju samo prošle godine prijavilo najviše Hrvata u posljednjih desetak godina, njih 56.000.
Nakon što su odljev mozgova započeli naši vrsni umovi poput Ivice Puljka, njihovim stopama krenuli su i mlađi genijalci. Tako smo početkom lipnja pisali o 20-godišnjem Petru Pirizoviću koji je svoju budućnost odlučio graditi u SAD-u. Ondje već godinu dana studira grafički dizajn, a prije toga je dvije godine proveo na školovanju u Armeniji. Za rodni kraj vežu ga obitelj i lijepe uspomene, no čim se ljeto približi kraju, Petar se vraća u Ameriku.
Zašto?
"Mislim da je u Hrvatskoj sve onako: sve ovisi odakle dolazite, s kim ste i kako ste nego što se cijeni jeste li vi profesionalac ili niste. Mislim da je u Hrvatskoj više bitno da ste u nekoj stranci ili da ste rođak", uvjeren je Petar i nije jedini. Isto tako razmišlja većina hrvatskih srednjoškolaca koji, kao i Petar svoju budućnost vide izvan Hrvatske.
"Za državu kao što je Hrvatska nije problem što ljudi odlaze u želji za stjecanjem znanja, iskustva i materijalnog blagostanja negdje drugdje, te kad se potom vrate obogaćeni tim novim iskustvima. Problem je kad trajno gubimo talent koji smo i mi izgrađivali kao država i društvo. Zato moramo odlučno, snažno i zajednički raditi na stvaranju uvjeta u Hrvatskoj kakvi postoje u državama u koje ljudi odlaze kako bi se oni u konačnici mogli vratiti u svoju domovinu. U Hrvatskoj trenutno živi 13 posto manje stanovništva nego 1990. godine", izjavila je predsjednica Grabar-Kitarović na 7. konferenciji "Hrvatska kakvu trebamo - 5 godina u EU", ponovivši tako podatke analize Austrijske akademije znanosti i Demografskog instituta iz Beča.
No ono o čemu se toliko voli pričati još uvijek nije doživjelo niti plan, a kamoli provedbu. Kako to znamo, uz već dostupne i iscrpljene podatke o padu demografije?
Razlog br. 1: Zato što nitko nije čestitao famoznim 13-godišnjacima iz osnovne škole Pavleka Miškine, a koji su sudjelovali u programu "Učenici poduzetnici" i tako predstavili svoje inovativne ideje. Mališani su odslušali 35 sati programa, a za početak - ozbiljno istražili tržište. Ozbiljno su se pripremali za nastup pred žirijem, ali su i sami osmislili slogane. Znaju što govore, znaju što rade, sigurni su u sebe i time je eksperimentalni program u toj zagrebačkoj školi uspio savršeno.
Razlog br. 2: Zato što nitko nije čestitao već spomenutom Petru Pirizoviću iz Petrinje koje je svoje "bolje sutra" odlučio potražiti u Americi. Sama Zrinka Ristić Dedić iz Insituta za društvena istraživanja je, na Petrovom primjeru, kazala kako je najgora činjenica da najuspješniji učenici najviše žele ići negdje drugdje i ostvariti svoj život u drugim sredinama.
Petar je također političarima nešto poručio: "Svim političarima bih poručio da poslušaju mlade, jer ja kao član mladih i kao mlada osoba imam puno ideja i siguran sam da tisuće i tisuće mladih imaju puno ideja i samih načina kako da se Republika Hrvatska popravi, ali eto čini se da nema kontakta između političara i mladih."
Razlog br. 3: Zato što nitko nije čestitao zagrebačkim i zadarskim učenicima koji su u veljači sudjelovali na prestižnom međunarodnom matematičkom natjecanju Romanian Master. Hrvatska ekipa pozvana je treći put od strane organizatora te je sudjelovala među 107 učenika iz 18 država svijeta i tako zauzeli 13. mjesto, a u Zagreb i Zadar otišle su bronce.
Razlog br. 4: Zato što nitko nije čestitao hrvatskim učenicima na briljantnom uspjehu u jakoj konkurenciji na Prirodoslovnoj olimpijadi Europske unije u Ljubljani, kojeg su postigli u svibnju ove godine. Od natjecatelja se zahtijevala spretnost u eksperimentalnom radu i obradi podataka te znanstveni pristup rješavanju problema.
Timovi su se u oba zadatka bavili istraživanjem fizikalnih i kemijskih svojstava vina, te poboljšanjem kvalitete i načina proizvodnje vina i tako ušli u 30 posto najboljih ekipa sa srebrnim medaljama.
Razlog br. 5: Zato što nitko nije čestitao prošle godine 20-godišnjoj studentici Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Kaji Pavlinić. Ona je prošle godine dobila nagradu "Buduće liderice" i time smještena rame uz rame Kolindi Grabar-Kitarović i Blanki Vlašić, koje su također njene dobitnice.
S obzirom na sve njene uspjehe, valja istaknuti i start-up Tinja koji je Kaja pokrenula sa svojim timom u rujnu pretprošle godine na Open Data Youth Academyu u Puli. Ova ambiciozna studentica kaže kako za postizanje ovakvih uspjeha treba biti uporan, a smatra da su i studenti poput nje sve više aktivniji te da se uključuju u razne projekte i inicijative.
"Što se tiče Vlade, mogu samo reći kako me situacija sa kurikularnom reformom, koja je stala, jako zabrinjava jer upropaštavamo brojne buduće generacije i u sve više zaostajemo za ostatkom Europe. Nadam se kako ćemo shvatiti da nema te politike koja je prioritetnija od djece i pomoću pritiska javnosti, struke i mladih konačno napraviti neki pomak unaprijed", poručila je tada vladajućima.
Razlog br. 6: Zato što nitko nije prošle godine čestitao Mirku Logožaru što je odlučio prkositi ekonomskim neprilikama i ostati u Hrvatskoj. I još više od toga - on je napravio, rekli bi neki, sulud potez i napustio siguran posao nakon sedam godina kako bi pokazao i dokazao da se u Hrvatskoj uspjeti može. Stoga je i pokrenuo Indiegogo kampanju za dokumentarni film "Ostaše" koji je pratio njega i proces pretvaranja njegovog trenutnog projekta u biznis.
Razlog br. 7: Zato što su reakcije na pismo studentice premijeru Plenkoviću bile otprilike u ovom duhu: "Koliko mi je poznato, Slavonci su do sada uvijek glasali za HDZ. Zašto onda nezadovoljstvo?"
Ne možemo istaknuti koliko su ove riječi pogrešne. Povratak u mračno doba. Zar bi se odluke jednostavno brojnijih masa trebale prelamati na onima koji niti nemaju vremena razmišljati o politici jer pokušavaju - ne živjeti već - preživljavati?
"Takvi o kojima pišem nemaju vremena za prosvjede, nemaju vremena za vikanje, pisanje i okupljanje. Takvi o kojima pišem nisu ni lijevi ni desni. Nemaju vremena za propagande, kamere i novine. Takvi ne traže ništa, a najviše trebaju. Takvi u ovoj državi nemaju glas", ustvrdila je, i to itekako točno, studentica koja je željela ostati anonimna, u javnom pismu premijeru.
Potrebni su nam vođe, a ne političari
U duhu svega, danas su izašli podaci Državnog zavoda za statistiku RH u kojoj je predstavljena točna brojka doseljenog i odseljenog stanovništva u/iz RH prema zemlji podrijetla/odredišta kao i vanjska migracija stanovništva. Tako je 2001. godine broj doseljenih iz inozemstva bio 24.415 naspram 2017. kada je ta brojka 15.553. Što se tiče odseljenih u inozemstvo, 2001. godine brojka je bila na 7.488, a danas je to vrtoglavih 47.352. Ostatak informacija možete provjeriti ovdje.
Ako ništa drugo, možemo se doista voditi idućom logikom - vladajućima ionako odgovara da što više pametnih i sposobnih ode iz ove zemlje pa da se mogu igrati preostalim nezadovoljnicima, i dalje im obećavajući bogate doline, čista mora i stropove koji se ne urušavaju u školama, a isto tako da onda poručuju da bi se mladi trebali iz inozemstva, nakon doškolovanja ili posla, vratiti kući, u Hrvatsku.
Pesismist bi rekao "Sanjajte i vjerujte i dalje, naivci", ali mi ćemo sve svoje snove i nadanja uložiti u mlade i sposobne koji su, na kraju dana, vrlo daleko od generalizirane slike "zombija zaljubljenih u selfieje".
Od mladih možemo puno toga naučiti, između ostalog kako ne postoji jedna definicija za razne vrline. Primjerice, hrabrost u današnje vrijeme nije ništa drugo nego se svako jutro probuditi i boriti protiv vjetrenjača. Hrabrost je i činiti to s osmijehom na licu. Mladi vide budućnost bez obzira što im se krade i voljni su boriti se za nju. Oni će, nadamo se, jednog dana uspjeti ukazati ono što već neko vrijeme govore. I preuzeti stvar u svoje ruke.
To nam je prijeko potrebno jer nije uzalud rečeno da, onog trenutka kada vođe prestanu voditi svoje ljude prema naprijed, nisu više vođe nego samo - političari.
