Slobodan Praljak ironično se predstavio u uvodu 800-stranica dugog 'priručnika' pod nazivom 'Kako postati udruženi zločinac', kojeg je ususret pravomoćnoj presudi poslao na adresu BIRN-a, ali i koja je u cijelosti objavljena na njegovoj web stranici. U tom uvodu Praljak sebe opisuje kao 'prosječnog nacionalista iz Hrvatske' i kao potencijalnog osuđenika za udruženi zločinački pothvat.
Podnaslov ove knjige ironično dodaje kako priručnik dolazi s 'uputama treba kako razmišljati (mens rea) i što treba činiti (actus rea) kako biste bili proglašeni članom udruženog zločinačkog pothvata pred sudom u Haagu'.
Tok svijesti
Knjiga je zapravo jedan opširan tok svijesti u kojoj Praljak daje vlastitu percepciju povijesti. On je ovu knjigu počeo pisati puno prije početka ratova devedesetih nudeći svoju interpretaciju povijesnih događaja vezanih za Drugi svjetski rat. U njoj tvrdi kako neke članice antifašističkog bloka, SSSR i komunistička Jugoslavija, zapravo nisu bile antifašističke zemlje jer, prema njegovu tumačenju, komunizam samo podvrsta fašizma.
Vladavinu Josipa Broza Tita osuđuje navodeći brojke (koje nisu potvrđene) ubijenih Hrvata koji su postali žrtvama UDBA-e i komunističkog režima. Zanimljiva je ovo točka s obzirom na to da je upravo Praljkov otac Mirko bio pripadnih jugoslavenskih tajnih službi.
Milošević krivac, Izetbegović varalica
Kad piše o raspadu Jugoslavije, kao glavnog krivca ističe Srbiju i Slobodana Miloševića, nakon čega kritizira Vijeće sigurnosti UN-a zbog rezolucije 713 kojim su uveli embargo na uvoz oružja i vojne opreme. Praljak ovdje tvrdi da je embargo za cilj imao spriječiti naoružavanje Hrvata u jeku borbe protiv pobunjenih Srba koje je naoružavala tzv. JNA.
Praljak izrijekom tvrdi kako je Hrvatska imala pozitivnu ulogu tijekom ratova na području bivše države što potkrjepljuje kartama dostave hrvatske humanitarne pomoći Bosni i Hercegovini te broju BiH izbjeglica koje je Hrvatska primila.
Ekstenzivno je pisao i o Aliji Izetbegoviću, kojeg je nazivao 'varalicom' prozivajući ga kao najodgovornijeg za sukobe jer je, kako piše Praljak, izdao dogovore koje je postigao te konstantno kovao zavjere, čak i sa Srbima.
Zločini Bošnjaka nad Hrvatima
Velik dio knjige odnosi se na zločine Bošnjaka protiv Hrvata, od kojih su neki dokumentirani dok drugi nisu. Fokusirao se i na mudžahedine, strane islamske borce koji su se došli boriti na strani Bošnjaka.
Praljak je knjigu završio tekstom 'Ljudsko ponašanje u civilnim nemirima i ratu' koristeći se primjerima vezanima za uragan Katrinu 2005. godine, masovni nestanak struje u New Yorku 1997., nerede u Parizu 2005. i My Lai masakr u kojem su američki vojnici 1968. godine pobili više od 300 vijetnamskih civila.
Ovi primjeri, ističe Praljak, pokazuju da su policija i oružane snage nespremne adekvatno reagirati na nemire i prirodne katastrofe čak i u zemljama u kojima nema rata. U kontekstu My Lai masakra Praljak tvrdi kako 'i profesionalna vojska može izgubiti kontrolu i počiniti masakre bez zapovijedi odozgo'.
