Razvoj održivih oblika kretanja je uobičajen i smislen put u većini europskih gradova, no Hrvatska po tom pitanju kaska i uporno umjesto na dva, gotovo u potpunosti vozi na četiri kotača. Istovremeno na Novom Zelandu ili u Nizozemskoj da biste zaradili od pedaliranja, ne morate profesionalno voziti bicikl.
- Ovo je budućnost: Nizozemci plaćaju građanima koji na posao idu biciklom
- Plaća zaposlenicima da idu biciklom na posao i to ne u Švedskoj ili Norveškoj
Kako bi podigla razinu energije svojih radnika i radnica, jedna novozelandska marketinška tvrtka odlučila je svakome dodatno platiti pet novozelandskih dolara po danu odnosno oko 22 kune ako na posao budu dolazili biciklom, a ukupni bonus od bicikliranja isplaćuje im se krajem godine.
Bliže Hrvatskoj je pak Nizozemska gdje oni koji putuju biciklom na posao mogu ostvariti poreznu olakšicu od 0,19 eura za svaki prijeđeni kilometar, s tim da se tvrtka i zaposlenik sami dogovaraju o dužini biciklističke rute, a tamošnja Vlada nedavno je najavila da će uložiti 340 milijuna eura u biciklističku infrastrukturu kako bi u sljedeće tri godine privoljela još barem 200.000 ljudi na bicikliranje. Projektom se planira 15 novih ruta pretvoriti u 'biciklističke autoceste' koje će povezivati centar grada s predgrađima, stvoriti 25.000 biciklističkih parkirnih mjesta i dograditi više od 60 skladišta za bicikle.
Možete li zamisliti nešto takvo u Hrvatskoj?
Iako je bicikl zdravija i ekološki prihvatljivija varijanta hrvatske vlasti bicikliranje baš i ne shvaćaju kao ozbiljan način prijevoza iako vole krstariti na dva kotača, bilo zbog rekreacije ili ako procjene da bi im to moglo donijeti neke dodatne bodove.
''Razlozi zbog kojih donositelji odluka i vlastodršci (još uvijek) ne daju prioritet održivim oblicima kretanja, odnosno pješačenju, korištenju javnog prijevoza i bicikliranju su manjak interesa, nerazumijevanje, tradicionalno poimanje prometa te nesagledavanje dugoročnih ekonomskih, zdravstvenih i ekoloških koristi uslijed smanjenja stupnja motorizacije'', kazali su za Vijesti.hr iz Sindikata biciklista.
Pritom upozoravaju da se tu radi ponajprije o prioretiziranju automobilskog prometa u ograničenom prostoru: ''Ako želimo napraviti smislenu biciklističku infrastrukturu trebalo bi preraspodijeliti prostor na kojem sada prometuju automobili - uključujući parkirna mjesta. U prvom mahu, to bi dovelo do revolta onog dijela građana koji koriste automobile jer se takvo prometovanje još uvijek većim dijelom smatra jedinom mogućnošću i osnovnim ljudskim pravom. Također, parkirna mjesta na nogostupu donose instant zaradu, a gradnja biciklističke infrastrukture ne''.
Bicikl je ekološki najprihvatljiviji oblik transporta
Što o svemu misle – bi li podržali uvođenje sličnih mjera i rade li možda nešto po tom pitanju, provjerili smo u u nadležnim ministarstvima – prometa, financija i zdravstva, ali u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP).
S obzirom na to da se radi o ''mjeri koja predstavlja porezno rasterećenje, odgovor bi trebalo potražiti u Ministarstvu financija koje bi takvu poreznu olakšicu trebalo podržati, odnosno propisati'', poručili su iz HUP-a za Vijesti.hr, a Ministarstvo financija nam je reklo da ''za sada nije razmatralo izmjene Zakona o porezu na dohodak u pogledu propisivanja poreznih olakšica po uzoru na NIzozemsku''.
Do trena do kad smo odvozili ovaj tekst do kraja odgovor iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture nije stigao, a iz Ministarstva zdravstva za Vijesti.hr su poručili da je ''općenito fizička aktivnost jedan od najvažnijih faktora za prevenciju većine kroničnih nezaraznih bolesti te će uzimajući u obzir utjecaj bicikliranja na zdravlje i sa strane očuvanja zdravog okoliša, Ministarstvo zdravstva podržati svaku mjeru koja može doprinijeti povećanju fizičke aktivnosti i zaštiti okoliša odnosno prevenciji bolesti''.
Što se tiče mogućnosti da i u Hrvatskoj jednom bude dodatno plaćeno pedaliranje do posla, Sindikat biciklista podsjeća da se ''u Hrvatskoj, barem kod većine poslodavaca, bicikliranje i pješačenje prikriveno financira kao putni trošak ako se ne potražuje račune za gorivo i ako se ne kupuje radnicima direktno pokaz za javni prijevoz. Imamo i primjera privatnih tvrtki koje radnike novčano ili drugačije nagrađuju za bicikliranje na posao, sufinanciraju kupnju bicikala i slično''.
'''To bi bilo moguće i u široj praksi kod nas, ali ovisi o lokalnoj upravi i samoupravi'', ističu, baš kao i ulaganja u razvoj biciklističke infrastrukture koje se opet razlikuje od grada do grada, od županije do županije: ''Prednjače Varaždin, Čakovec, Koprivnica, Osijek i Zagreb. Na obali je uređivanje staza još u povojima, osim u Istri i na kvarnerskim otocima gdje se mnogo ulaže u cikloturističke pravce. Sela na sjeveru prednjače po uređenim posebnim trakama za bicikliste i pješake uz rub cesta kakve postoje u Podravini i Međimurju. Problem u Zagrebu je, iako postoji mnogo kilometara biciklističkih staza, kvaliteta, povezanost i sigurnost te biciklističke infrastrukture''.
Proračunsko izdvajanje za biciklistički promet se smanjilo umjesto da raste
''Čini se da idemo naprijed, no i dalje se prioritet i komfor daje automobilskom prometu, a proračunsko izdvajanje za biciklistički promet se smanjilo za 2019. godinu umjesto da raste'', upozoravaju.
Prava je to šteta jer će dugoročno - ulaganje u održive oblike
kretanja, a pogotovo u biciklističku infrastrukturu, donijeti
smanjenje tzv. eksternih troškova kroz manje prometne gužve,
smanjenje emisija štetnih plinova i manje troškove zdravstva, da
navedemo samo neke. Također, smanjenje stupnja motorizacije
dovodi do ekonomskih benefita kao što je porast cijena nekretnina
te porast prometa u lokalima u pješačkim i biciklističkim zonama
dok je s druge strane održavanje infrastrukture za automobile
znatno skuplje od održavanja pa čak i izgradnje infrastrukture za
bicikle.
S obzirom na to da sve navedeno pobija sve izgovore - mi
bismo napravili infrastrukturu za bicikle, ali nemamo novaca za
to, ostaje nejasno zašto u društvu i od strane države nema
kotrljajuće potpore ovakvom obliku kretanja i
prijevoza.
Uz potrebu razvijanja prometne, a u sklopu nje i biciklističke
kulture, iz Sindikata biciklista poručuju: ''Razvoj
održivih oblika kretanja je uobičajen i smislen put u većini
europskih gradova, a možemo pogledati i one bliže nama poput
Ljubljane ili Beča. Donositelji odluka nažalost još uvijek u
značajnoj mjeri nisu skloni tome i zaostajemo, a potrebno je samo
kopirati pozitivne prakse iz susjednih zemalja''.