Sredinom listopada 1864. godine, dakle prije točno jednog i pol stoljeća, kraju je trijumfalno privedena Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska gospodarsko-obrtna izložba, ustvari ono što će postati zametak Zagrebačkog velesajma. Nepuno stoljeće kasnije, već u socijalizmu, ali između dvaju suprostavljenih blokova Hladnog rata, sajamska je aktivnost u Zagrebu dosegnula svoj vrhunac širenjem na prekosavski prostor.
To je doduše bilo u Hrvatskoj i vrijeme industrijsko-proizvodne ekspanzije, pa je 40 paviljona s preko 190 tisuća kvadratnih metara izložbenog prostora na zemljištu triput veće površine, imalo svoju punu svrhu.
Zagrebački velesajam i dalje kotira kao 11. najveći sajmeni prostor na svijetu
Danas, 150 godina od začinanja te djelatnosti u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebački velesajam i dalje kotira kao 11. najveći sajmeni prostor na svijetu. Ali, nema memorijalnih svečanosti, a i zadnji sajam koji se trebao održati, zvan Energetika, neslavno je otkazan 'zbog nedovoljnog interesa izlagača'.
Dugi period stagnacije
I dok nema više hrvatskih proizvođača koji bi mogli napuniti paviljone svojim produktima, te ih predstaviti domaćoj i međunarodnoj javnosti, teško je očekivati jaku djelatnost samoga Zagrebačkog velesajma. Ipak, u skladu s novim smjerom hrvatske ekonomije, dominantno trgovačkim, Velesajam se prije desetak godina pokušao preorijentirati na manje i specijalizirane sajamske izložbe, te niz drugih, sporednih aktivnosti s ciljem oživljavanja kapaciteta. No ubrzo zatim je to poduzeće inkorporirano u novoosnovani Zagrebački holding s nizom drugih gradskih trgovačkih društava.
"Sad kad je poduzeće dovedeno na rub propasti, opet mu se nudi samostalnost", ističe Novosel za DW, „ali uz aspiracije prema golemim nekretninama na izuzetno atraktivnom prostoru. Stav SSSH-a o budućnosti poduzeća je jasan: brojni sajmovi u najširoj regiji dobro posluju, i ne vidimo nikakav razlog da se i ovaj naš, uz dodatni stručni angažman, ne vrati na put uspjeha“.
Time počinje dugi period stagnacije Zagrebačkog velesajma kojoj se još ne vidi kraj. Milan Bandić je imao svoju ideju da se prostor velesajma smanji, a veći dio da se prenamijeni i prepusti raznim građevinskim ulagačima, piše Deutsche Welle.
Bandić je to izjavio prije više godina, no u međuvremenu nije poduzeto ništa. Iskazan je samo plan da se Zagrebački velesajam ponovno osamostali, mada bez svojih nekretnina – iz gradskog holdinga može otići jedino sirotinjski, lišen imovinskih briga. Ušao je tamo s desetak milijuna kuna ušteđevine, danas je u dugu od preko 50 milijuna, zbog troškova održavanja i rasta narasle mu komunalne naknade, što je možda bio jedan od načina da se poduzeće oslabi i pripremi za rasprodaju vrijednog zemljišta. Preostali njegovi radnici čak su potjerani iz upravne zgrade i upućeni u prazne paviljone.
Na rubu propasti
"Poduzeće je postalo žrtva ustrojstva gradskog holdinga. Jasno je da globalna kriza utječe na stagnaciju Zagrebačkog velesajma, ali to je samo jedan dio razloga, onaj objektivni", rekao je Mladen Novosel, predsjednik najveće hrvatske sindikalne središnjice, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koji je i ranije kritički opservirao upravljanje Velesajmom.
"Sad kad je poduzeće dovedeno na rub propasti, opet mu se nudi samostalnost", ističe Novosel za DW, "ali uz aspiracije prema golemim nekretninama na izuzetno atraktivnom prostoru. Stav SSSH-a o budućnosti poduzeća je jasan: brojni sajmovi u najširoj regiji dobro posluju, i ne vidimo nikakav razlog da se i ovaj naš, uz dodatni stručni angažman, ne vrati na put uspjeha".
http://www.dw.de/ga%C5%A1enje-velesajma-radi-nekretnina/a-17980375
