Da su najveći problemi u području reproduktivnog zdravlja žena neujednačenost sustava, nejednaka dostupnost, prakse koje se ne provode prema preporukama struke i koje nisu u skladu s medicinom temeljenom na dokazima, potvrdilo je i istraživanje ''Dostupnost zdravstvene skrbi žena tijekom pandemije COVID-19''.
Istraživanje je provedeno u srpnju na uzorku od oko 1.500 žena koje su zatražile skrb u području zdravstvene zaštite - trudnica, rodilja, babinjača, ali i žena koje su tražile skrb tijekom postupaka medicinski potpomognute oplodnje, a odnosi se na razdoblje potpune izolacije od 19. ožujka do 22. svibnja te na razdoblje neposredno nakon toga.
Analiza je pokazala nekoliko strukturnih problema hrvatskog zdravstva koji protekom vremena zdravstveni sustav opterećen problemima čini sve manje dostupnim i usklađenim s potrebama pacijenata i pacijentica, upozorila udruga Roditelji u akciji - Roda, koja je istaknula i najvažnije rezultate:
- obustava u centrima za humanu reprodukciju značila je
najmanje 47 dana bez postupaka medicinski potpomognute oplodnje u
Hrvatskoj, a u nekim centrima i više od dva mjeseca. Osim što su
pacijentice često ostajale bez adekvatnih informacija o
mogućnostima nastavka liječenja te posljedicama na njihovo
mentalno zdravlje, "lockdown" na području humane reprodukcije ima
dalekosežne posljedice
- broj fakturiranih postupaka prema HZZO-u ožujka do lipnja 2019. u odnosu na isti period 2020. pokazuje pad od 60 do 70 posto postupaka samo na teret HZZO-a te se kao posljedicu očekuje možda i više od 200 manje rođene djece iz MPO postupaka. Ako tome dodamo postupke u privatnim poliklinikama, brojka će se popeti zasigurno i na više od 400 djece koja se neće roditi zbog prestanka postupaka medicinski potpomognute oplodnje tijekom ''lockdowna''
- ionako mala dostupnost tečajeva pripreme za porod i dojenje
tijekom izolacije znatno je smanjena. Ispitanice koje nisu
pohađale trudnički tečaj kao glavni razlog (56 posto) navode
neodržavanje tečaja zbog epidemiološke situacije. Među onima koje
su pohađale neki tečaj za vrijeme izolacije, a takvih je 47
posto, najviše je onih (79 posto) koje su pohađale e-tečaj za
trudnice udruge Roda, 34 posto trudnica pohađalo je tečaj u
domu zdravlja ili rodilištu (prije uvođenja ili nakon popuštanja
epidemioloških mjera). Posebno zabrinjava podatak o 68,4
posto trudnica koje patronažna sestra nije kontaktirala
tijekom trudnoće, te koje nisu ni znale za takvu uslugu
- trudnička skrb je smanjena u vrijeme pandemije, pregledi su
bili rijeđi no što su inače i mnoge trudnice su upućene u druge
zdravstvene ustanove da ih obave. Jedan dio trudnica (devet
posto) preskočio je preporučene preglede i pretrage, najčešće
redovni pregled ili pretragu. Zabrinjava činjenica da je u
vrijeme pandemije velik broj trudnica odlučio preglede i pretrage
obaviti u privatnim ambulantama - neophodno je raditi na tome da
se odljev prema privatnom sustavu zaustavi
- osjećaj trudnica zbog dostupnosti trudničke skrbi bio je u potpunosti podijeljen - jedna trećina je imala pozitivno iskustvo, jedna trećina negativno, a jedna trećina ni pozitivno ni negativno iskustvo
- pristup zdravstvenoj zaštiti otežala je i činjenica da su
trudnice često morale same nabaviti zaštitnu opremu koja je bila
uvjet za pristupanje pregledima (50 posto), ali i propusnice koje
su morale ishoditi za trudničke preglede (34 posto trudnica je
moralo ishoditi propusnicu za ustanovu van mjesta
stanovanja)
- žene u Hrvatskoj žele koristiti primaljsku skrb i smatraju da
bi porod kod kuće trebao postojati kao mogućnost (20 posto),
odnosno da bi primalje trebale moći raditi u odvojenoj
primaljskoj jedinici unutar rodilišta (48 posto)
- zbog pandemije, 28 trudnica (dva posto ispitanica) odlučilo se za porod kod kuće, a u razdoblju istraživanja njih sedam je rodilo kod kuće (jedan posto uzorka) - što je broj kućnih poroda kojeg imaju zemlje gdje je to pitanje dugi niz godina dobro regulirano. Žene biraju porod kod kuće i neophodno je da se država pobrine da se on odvija u sustavu javne zdravstvene zaštite
- pitanje pratnje na porodu predstavlja ogroman problem od
samih početaka pandemije - rodilišta su uvela različita pravila i
za vrijeme pandemije unazadio se desetogodišnji trend povećanja
broja rodilja koje imaju pratnju na porodu - sve to usprkos tome
da su Svjetska zdravstvena organizacija, ali i mnoga europska
stručna društva upozoravala da je pratnja na porodu iznimno važna
i da nema razloga da se ista ukine (prije COVID-a je 62 posto
žena imalo pratnju na porodu, a za vrijeme pandemije tek
21posto). Jedna trećina ispitanica izjavila je da je nedostatak
pratnje na porodu utjecao na porod tako da je imala lošije
iskustvo
- u slučajevima kad je pratnja ipak bila moguća, i dalje su
vrijedili uvjeti za pratnju - od pohađanja besplatnog tečaja
pripreme (koji se nije održavao zbog pandemije), do pohađanja
plaćenog tečaja, testa na COVID ili donošenja vlastite zaštitne
opreme
- osim pratnje na porodu srozala se i mogućnost kretanja u
porodu - u vrijeme COVID-a žene su uglavnom morale ležati u
krevetu za vrijeme trudova i poroda, dok je u vrijeme prije
COVID-a taj postotak bio (78 posto). Mnoge su žene morale nositi
maske za vrijeme poroda (što nije u skladu sa preporukama) - njih
31 posto
- za vrijeme pandemije, rutinske prakse su se nastavile odvijati u istom omjeru (ubrzavanje poroda, prokidanje vodenjaka, rezanje međice odnosno epiziotomija, nalijeganje na trbuh odnosno Kristellerov hvat) kao i prije pandemije, no znatno se povećala praksa rutinskog uvođenja braunile (90 posto)
- iznenađujuće, broj carskih rezova ostao je stabilan u odnosu
na prethodnu godinu, i iznosio je oko 24 posto, s udjelom
planiranih carskih rezova također bez statistički značajne
razlike u godini prije (11 posto). Usprkos izjavama čelnih ljudi
iz stručnih društava za ginekologiju i porodništvo u Hrvatskoj,
za sada se čini da broj carskih rezova nije porastao za vrijeme
pandemije
- uzimajući u obzir sve, nastojanja da rodilišta u Hrvatskoj
zadovolje kriterije inicijative Rodilišta prijatelji majki treba
postati prioritet - ovi trendovi ukazuju na to da se ide u
suprotnom smjeru
- rezultati u podršci dojenju tijekom boravka u rodilištima, pokazuju značajan pad standarda u baby-friendly rodilištima u Hrvatskoj. Tako je tek 19.48 posto bilo u kontaktu “kožom na kožu” sa svojom majkom u trajanju od najmanje jedan sat neposredno nakon poroda, a tek 36,38 posto majki navodi da dijete tijekom boravka u rodilištu nije bilo odvajano od njih što je zasigurno utjecalo na ukupan postotak isključivo dojene djece u rodilištima, koji iznosi tek 41,32 posto. Velika razlika zabilježena je i u uspješnosti uspostavljanja dojenja ovisno o tome gdje je dijete rođeno, pa tako djeca majki koje žive u Zagrebu imaju čak 20 posto veću šansu biti isključivo dojena, nego djeca rođena na selu ili u manjim gradovima. Podaci istraživanja pokazuju žurnu potrebu donošenja nacionalnoga plana za podršku dojenju i prehrani djece u kriznim situacijama, ali i usmjerenje podrške na posebno ranjive skupine i na žene i djecu koja žive u manjim i izoliranim mjestima