Dok sa zebnjom pratimo vijesti o širenju pandemije smrtonosnog koronavirusa Hrvatskom i svijetom, suočeni s neizvjesnošću i strahom jer nitko ne može sa sigurnošću reći dokad će ovo izvanredno stanje trajati, presreću nas i vijesti o stotinama naših sugrađana koji su već dobili otkaze. Ostaju bez sredstava za život i s nikakvom perspektivom zapošljavanja u uvjetima najveće krize nakon Drugog svjetskog rata.
Da, zatvaranje ugostiteljskih objekata nanosi financijsku štetu njihovim vlasnicima, ali nije isto kad ljude na cestu baci vlasnik kvartovskog kafića i kad to čine vlasnici lanaca restorana na najboljim lokacijama turističkih središta - od Zagreba do Dubrovnika. Ovi prvi u većini slučajeva i nemaju drugog izbora jer nisu ni mogli akumulirati značajniji kapital, ali opravdanja ovih drugih kako nemaju kapitala za isplatiti plaće radnicima sljedeća dva-tri mjeseca (koliko se trenutačno procjenjuje da će frka trajati) stvarno su bijedna i za njih zaslužuju javno sramoćenje. A kad sve ovo prođe, i prazne lokale.
Razumjeli bismo da su rekli radnicima kako će u narednih dva-tri mjeseca još imati plaću te da će se nakon toga morati sami snaći potraje li blokada rada, nitko ih za to ne bi imao pravo osuđivati ni prozivati jer bi njihovi zaposleni dobili bi dovoljno vremena da se prilagode novoj situaciji. Ovako, možemo samo konstatirati da su bogatiji ugostitelji i drugi uspješni poslodavci koji sad dijele otkaze, posve lišeni solidarnosti, empatije, ali i društvene odgovornosti.
Svijetli primjeri ljudskosti
Srećom, u ovoj zemlji postoje i oni kojima pohlepa nije požderala ljudskost pa iz Dubrovnika stižu ohrabrujuće poruke dvojice vodećih ugostitelja Luke Musladina i Edina Macanovića kako nikome neće dati otkaz dokle god budu mogli izdržati jer su to ljudi s kojima su sve u životu zaradili i postigli. Odlučili su osobno bogatstvo u ovim teškim vremenima podijeliti sa svojim radnicima i sugrađanima, a uz to su se uključili i u dubrovačke humanitarne projekte. Tako to rade ljudi.
Svi smo imali priliku vidjeti i vlasnicu OPG-a iz Opuzena koja je besplatno dijelila agrume svima koji su došli kupiti jer smatra da sad mora podijeliti što ima sa sugrađanima kako bi svi lakše prebrodili teškoće u kojima smo se našli. Poručila je i da se ona osjeća bolje kad čini dobro drugima, a to nije malo u ovoj situaciji kad nam strahovi svima stalno prijete pretapanjem u napadaje panike.
Većina građana u sudaru s posljedicama pandemije koronavirusa pokazuje solidarnost, suosjećajnost i odgovornost, pojedinci i udruge nastoje pomoći ranjivim skupinama do kojih mjere vlasti još nisu stigle. Većina shvaća kako ovo možemo samo zajedno prevladati, čak je iščezla i sad već poslovična bahatost premijera Andreja Plenkovića i viđenijih HDZ-ovaca, a ni opozicija ne troši vrijeme na neplodne političke rasprave. Većina se trudi pronaći rješenja koja će kako na osobnoj tako i na društvenoj razini pomoći da svi zajedno ovo preživimo i što snažniji dočekamo vrli novi svijet koji se upravo rađa.
Većina ljudi živi od svog rada
No, većina u ovoj zemlji nisu bogataši nego ljudi koji manje-više žive od svog rada, znanja, vještina talenata i poduzetničkih sposobnosti pa je njihova mogućnost da znatnije pridonesu rješavanju nekih gorućih problema daleko manja od skupine hrvatskih milijunaša koji su manjina, ali posjeduju nevjerojatnu moć i bogatstvo. Ta se društvena klasa ovih dana ušutjela, sakrila u mišje rupe, očekuju valjda kako će sačuvati pa i povećati bogatstvo dok se urušava svijet koji smo do jučer poznavali.
Hrvatska, prema podacima vodećih financijskih analitičkih tvrtki, ima oko 12.000 milijunaša s imovinom većom od milijun dolara. Čak 120 ih je ‘teško’ preko 30 milijuna dolara, a 11 ih se može pohvaliti s imovinom većom od 100 milijuna dolara. Prema podacima londonske konzultantske kuće Knight Frank broj supermilijunaša u Hrvatskoj u prošlom je desetljeću porastao za 33 posto.
Udarnu desetorku čine: čileansko-hrvatska obitelj Lukšić, čija je imovina samo u Hrvatskoj vrednija od 2 milijarde kuna, Emil Tedeschi (više od milijarde i pol kuna), obitelj Besnier (vlasnici Dukata), Ante Vlahović, Plinio Cuccurin, obitelj Anđelka Leke, Dragutin Drk, Veljko Župan, Mirko Grbešić, Branko Zec i Branko Roglić. Nitko od njih do danas nije zucnuo ni osnovao nikakav fond pomoći u kojem bi osigurali sredstva za borbu protiv koronavirusa.
Istovremeno, svjetski bogataši poput Billa Gatesa, Tima Cooka, Jacka Ma, Kenna Griffina ili, primjerice Teda Leonsisa, daju milijune dolara za razvoj lijeka protiv koronavirusa, nabavku zaštitne opreme ili testova za koronu. Dijela svog bogatstva odlučuju se za dobrobit čovječanstva odreći i brojni svjetski sportaši poput Zlatana Ibrahimovića ili Cristiana Ronalda. Naši još uvijek šute i gledaju samo svoja posla.
Sustav neće sam izdržati
Marina Pavković, stručnjakinja za strateško planiranje i prostorni branding ovih je dana pozvala domaće bogataše i najbolje nogometaše da „učine jedno zaista domoljubno i rodoljubno djelo i skupe sto milijuna kuna za nastavak rada Imunološkog zavoda“. Nitko se nije odazvao.
Vrijeme je, gospodo bogatuni, da se krene - naš javni sustav neće sam ovo izdržati, u korist zajednice odrecite se dijela bogatstva koje vam je ta zajednica omogućila. Može to biti fond za potporu Imunološkom zavodu, ili fond iz kojeg će se financirati hitna nabavka zaštitne opreme za zdravstvene radnike, policiju, vatrogasce Crveni križ, opću populaciju ili fond iz kojeg će se isplaćivati financijska pomoć onima koji ostanu bez posla... Barem ovih dana ne nedostaje ljudi i institucija kojima bi vaša izvanredna financijska pomoć više nego dobrodošla.
Prestanite cendrati i tražiti pomoć države, odriješite kesu i učinite nešto za Hrvatsku.
