Kada u selu Leštakovec nadomak Varaždina prođete pored stare ZET-ove 11-ice, znate da ste na posebnom mjestu. Niže niz ulicu zvuci zubarske bušilice vode nas do radionice zagorskog Fabergea, kako su ga prozvali. Umirovljeni branitelj Ivica Vugrinec ondje stvara čuda na ljusci jajeta.
Počeo je rezbarenjem stakla, prebacio se na jaja i posljednjih 14 godina izrađuje mala umjetnička djela. Nakon što se jaje isprazni i opere...
"Počinje se sa crtanjem, treba podijeliti jaje na četiri dijela i onda dalje sve je ostalo ruka. Ne postoji nikakva šablona s kojom bi se to radilo, sve je ručni rad", kazao nam je Ivica Vugrinec, umirovljeni branitelj.
Pisanice izrađuje od svih vrsta jaja - nojevih i labuđih, pa do guščjih i prepeličjih. Za jedno jaje treba mu nekoliko sati, a nojevo zahtijeva oko pet dana napornog rada.
Iza njega je 3 tisuće sati rada i 2 tisuće izrezbarenih pisanica koje izgledaju fascinantno. Kaže, bez obzira na iskustvo, s krhkom ljuskom često se lome i živci.
"Obično nikad ne pucaju na početku nego pri kraju. Možda i od same vibracije mašine i tako dalje. Bitni su i noževi da su oštri da nisu tupi. Jer se i grije, to su velike brzine, po 30 tisuća okretaja", dodaje Ivica.
Da bi se postigle milimetarske šare, najvažniji su koncentracija, mirna ruka i oštro oko. No nekad ni to nije dovoljno.
"U onom momentu vam je naravno žao jer ste potrošili par sati i od toga nema ništa. Ali ako niste ustrajali onda ste zapravo izgubili. Jednostavno to maknete sa strane i krenete s novim", dodaje.
To je i Ivičina životna filozofija. 47-godišnji pukovnik Hrvatske vojske ranjen je u proboju na Vukovar.
Djelić Hrvatske, domovine za koju se borio, ugrađuje i u svoja djela. Motiv pletera mu je svojevrsni potpis, a pisanice opisuje kao terapiju.
Kada je za stolom s bušilicom u ruci, kaže, ništa ga ne boli. Ovdje provodi i dane i noći. Skromni Ivica ovo ne smatra umjetnošću, već umijećem koje se stvara mukotrpnim radom. Radom koji ga istodobno i oslobađa i ispunjava.
