Istanbulska konvencija, odnosno Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, danas je stupila na snagu u Hrvatskoj. Uvođenje Istanbulske konvencije izazvalo je žestoke prijepore u zemlji pa vrijedi ponoviti o čemu se zapravo radi i koga ona i od čega štiti.
Istanbulska konvencija prvi je pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Konvencija pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama. U izradi Konvencije sudjelovali su međunarodni stručnjaci, kao i stručnjaci iz Hrvatske, piše N1.
Do danas je Konvenciju ratificiralo 28 država članica Vijeća Europe.
Međunarodna definicija nasilja u obitelji
Konvencija se odnosi na niz nasilnih i traumatizirajućih djela čije su mete većinom žene. Ta djela obuhvaćaju: psihičko nasilje uhođenje, tjelesno nasilje, seksualno nasilje uključujući silovanje, prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj, prisilnu sterilizaciju, seksualno uznemiravanje.
Ova Konvencija također po prvi put donosi međunarodnu definiciju nasilja u obitelji, koje prema definiciji Istanbulske konvencije označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom.
Ozbiljnije sankcioniranje nasilja
90 posto sveg nasilja nad ženama i u obitelji u Hrvatskoj se kvalificira kao prekršaj, dok Istanbulska konvencija traži ozbiljno sankcioniranje takvih stvari, a to znači i kategoriziranje unutar Kaznenog zakona.
Države potpisnice obvezale su se ojačati prevenciju od nasilja u obitelji i prema ženama na način da provode medijske kampanje protiv nasilja, osiguraju usavršavanje stručnih osoba, podupiru suradnju s privatnim sektorom i nevladinim udrugama kako bi se poticalo uzajamno poštovanje među spolovima. Također su se obvezale osigurati prevenciju i zaštitu žrtve uz učinkovitije centre za potporu i savjetovanje žrtava nasilja, 24-satne telefonske linije, medicinske i forenzičke stručne timove, sigurne kuće te veće policijske ovlasti u postupanju prema počinitelju.
Tu je i progon počinitelja - – Konvencija predviđa da se istrage i sudski postupci u vezi sa svim oblicima nasilja provode bez nepotrebnih odgađanja i uz puno uvažavanje prava žrtve.
