Od 7.743 uzorka vode iz 1.128 javnih bazena diljem Hrvatske njih 18 posto pokazalo se neispravnim, odnosno sadržavalo je neku bakteriju ili nusprodukt dezinfekcije bazenske vode. Najučestalija bakterija je Pseudomonas aeruginosa, a analizom su utvrđeni i E. coli, zlatni stafilokok, Legionella pneumophila.
Nehigijensko kupanje
Najčešća neispravnost bazenske vode otkriva, međutim, povišenu
koncentraciju trihalometana, koji nastaju u “kombinaciji” s
drugim organskim tvarima u vodi. Trihalometani najčešći su
nusprodukt dezinfekcije javnih bazena u Hrvatskoj, a mogu se
progutati, ući putem kože, udisati.
Njihova povišena koncentracija, pronađena u 10 posto uzoraka
analizirane bazenske vode, pokazuje, među ostalim, da se ta voda
previše klorira. Iz izvještaja ove kontrole, koji je objavio
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, vidi se da je povišena
koncentracija trihalometana češća i viša na vanjskim bazenima
nego onima unutarnjima kao i u bazenima koji su punjeni morem
gdje je ta koncentracija tri puta veća nego u bazenima punjenima
slatkom vodom.
Bazenske se vode mogu onečistiti tijekom rada bazena; pokazalo se
da su kupači glavni izvor organske tvari koja je potrebna za
stvaranje nusprodukata dezinfekcije. Ako je broj kupača velik, a
voda se ne mijenja, već samo dodatno klorira, neminovno nastaju
trihalometani i ostali nusprodukti dezinfekcije. Mikrobiološka
ispravnost bazenskih voda se ne smije dovoditi u pitanje, ali je
potrebno provoditi mjere dezinfekcije na takav način da stvaranje
nusprodukata dezinfekcije bude minimalno.
Dobiveni rezultati upućuju na propuste u pripremi bazenske vode
i/ili na nepridržavanje higijenskih mjera među kupačima pa se
edukacija odgovornih osoba na bazenskim kupalištima, kao i samih
kupača, nameće kao prioritet u predstojećem razdoblju, stoji u
izvještaju.
Osim tih nusprodukata dezinfekcije klorom, u hrvatskim bazenima najučestalija bakterija jest Pseudomonas aeruginosa pronađena u 4,6 posto analiziranih uzoraka. Gotovo je jednaka učestalost te bakterije u “običnim” bazenima te onima s morskom vodom, a riječ je o bakteriji koja može biti posebno pogubna za zdravlje ljudi koji imaju oslabljen imunitet. MSD priručnik dijagnostike i terapije navodi tu bakteriju kao drugi najčešći uzročnik bolničkih infekcija u jedinicama intenzivne skrbi te iznimno otpornu na antibiotike, piše Večernji list.
Nadalje, učestala je povišena koncentracija heterotrofnih
bakterija koje su prirodno prisutne u vodi, no čiji broj, odnosno
rast pokazuje učinkovitost dezinfekcije, tj. kvalitete neke
vode.
E. coli u morskim bazenima Bakterija Escherichia coli pak
izolirana je u dvostruko više uzoraka bazena s morskom vodom nego
u onima punjenima slatkom vodom. Riječ je o bakteriji koja je
čest uzrok infekcija mokraćnog trakta te može uzrokovati ozbiljne
zdravstvene probleme premda se prirodno nalazi u probavnom
traktu.
Upravo je Escherichia coli često parametar ocjenjivanja čistoće i
higijene u nizu slučajeva pa se tako provjeravaju na njezinu
prisutnost primjerice šoping-kolica, rukohvati u javnom prijevozu
i slično. U bazenima sa slatkom vodom, konkretno u 1,9 posto
analiza, pronađena je i bakterija koja uzrokuje legionarsku
bolest, nalik gripi te s oblikom u kojem se razvija i upala
pluća.
Prema podacima izvještaja, u bazenima s morskom vodom ova
bakterija nije pronađena. No, u tim je bazenima, u njih šest
konkretno, izoliran takozvani zlatni stafilokok, bakterija vrlo
otporna na antibiotike koja može izazvati ozbiljne zdravstvene
probleme, posebice u ljudi koji su operirani, imaju neku težu
bolest i sl. – Da bismo imali zdravstveno ispravnu vodu u
bazenima, potrebno je dalje unapređivati i zakonodavni okvir i
praksu.
Donošenje Pravilnika kojim se regulira kvaliteta bazenskih voda u RH nedvojbeno je pridonijelo poboljšanju uvjeta na bazenskim kupalištima i omogućilo uvid u kvalitetu bazenskih voda. Činjenica, međutim, da je 2017. godine bilo 18% zdravstveno neispravnih uzoraka bazenskih voda u Hrvatskoj upućuje na to da su potrebna i daljnja poboljšanja, stoji u izvještaju o zdravstvenoj ispravnosti bazenskih voda u nas.
Usto, objašnjeno je da su ovisno o tipu bazena uzorke uzimali jedanput ili dva puta mjesečno, a najviše kontroliranih bazena bilo je na području Istarske i Primorsko goranske županije.