''Povlačim se iz hrvatskog političkog života jer ne želim ni na koji način pridonijeti daljnjem usitnjavanju domoljubnih političkih snaga u Hrvatskoj'', rekao je Zvonko Bušić.
Bušić je hrvatski politički emigrant koji je zbog otmice američkog zrakoplova i postavljanja eksploziva, od kojega je neplanirano poginuo američki policajac, u zatvorima u SAD-u proveo 32 teške godine. Nakon mnogo uzaludnih pokušaja hrvatske politike, 2008. pušten je na slobodu i poslan u RH, bez prava povratka u SAD. Ovdje ga je čekala supruga Julienne (puštena iz zatvora 1990.godine). Svečano dočekan, politički se angažirao, premda je ubrzo uvidio da ili ima previše idealizma u njemu ili je predugo izbivao iz Hrvatske.
Prvo se bio angažirao kroz stranku Ruže Tomašić, HSP dr. Ante Starčević, zatim kroz udrugu Hrvatski plamen.
''Angažirao sam se politički jer sam želio suzbiti apatiju koja je zahvatila Hrvate, a eto, nakon svega, apatija je, čini se, zahvatila i mene, samoironično'', kaže Bušić.
Kaže da je, u pokušaju stvaranja ujedinjene fronte domoljubnih snaga, shvatio da čelnici malih domoljubnih stranaka u RH ''žive u svojim filmovima, a njihovu je sebičnost nemoguće iskorijeniti''. U priopćenju navodi da se prije tri godine sretan vratio, ali ''nažalost, sreća nije dugo trajala, jer sam zatekao katastrofalno stanje. Bilo je očito da političke elite naš narod i državu vode u propast''. Bušić se stoga usmjerio na ujedinjavanje suverenističkih snaga u zemlji. No, nakon tri godine, priznaje politički poraz.
''Nažalost, od samog početka krenule su podvale, spletke i nerazumijevanje. Probuđeni su 'spavači' svih domaćih i inozemnih agentura, a kod mnogih u strankama i pokretima proradile su taštine, strančarenje i sebičnost'', kaže. Znanci kažu da je pokušao ujediniti pravaše, HDSSB i udruge.
''Zaključio sam da mali nemaju ljude koji bi u Saboru zastupali hrvatski nacionalni interes, pa sam predlagao da se putem savjetodavnog tijela svi okupe i osnuju izbornu listu s intelektualcima i stručnjacima'', kaže Bušić.
Naravno da je tu naišao na otpor lidera koji bi radije u Saboru gledali sebe.
''Zvonko je idealist, 32 godine robijao je za Hrvatsku i misli da je i drugi drže kao kap vode na dlanu... Da svi ovdje razmišljaju kao on, Hrvatska ne bi bila u ovakvoj situaciji'', kaže Ruža Tomašić.
Vezani članak:
arti-201107140690006
