Nada mnom se provodi nasilje, nisam lažljivac!

15.2.2011.
14:38
VOYO logo

Zašto je, po Vašem mišljenju, nacrt Zakona o znanosti pogrešan? Ovaj prijedlog zakona baziran je na privatizaciji, komercijalizaciji i kompeticiji. To je pogubno. Ne možete imati znanost koja je podređena interesu kapitala, ona mora biti slobodna. Znanstvenik mora biti obavezan raditi prema interesu, a danas, kao i u umjetnosti, djelo znanstvenika vrijedi onoliko za koliko se može prodati. Vrijedite koliko ste uprihodili novca. Na taj način se guše ideje, projekti i znanstvenici koji znanost shvaćaju kao sredstvo spoznaje.

Ali, ravnateljica Instituta 'Ruđer Bošković' istaknula je jučer kako je nužno da se znanost i gospodarstvo nadopunjuju, kako bi nam svima bilo bolje. Nitko nije protiv toga da jedan dio znanosti bude usmjeren i tako. U bivšoj državi smo itekako radili i primijenjena istraživanja, ali nije bilo prisile. Najveći dio posla su bila fundamentalna istraživanja, a sve što je bilo moguće, bilo je primijenjeno – surađivali smo s Končarom, proizvodili dozimetre. Na 'Ruđeru' je bio čak pogon za njihovu proizvodnju! Ali, to se sada diže na nivo principa – zarađivanje novca. Ako u zakonu piše da će javni instituti biti budžetirani s 80 posto, a da se za 20 posto moraju snaći, izazvat ćete kod ljudi jagmu za zaradom. Stvarate i kompeticiju. Einstein je još 1949. godine rekao da je kompeticija zao duh kapitalizma, smrt za znanost i da 'okljaštruje' ličnost.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

http://www.youtube.com/embed/gI73ZvZaHpg Snimio i montirao Franjo Tot

Na koji će način ovaj Zakon to postići? Ljudi će biti prisiljeni imati što veći broj radova i citata kako bi što prije napredovali i tako se spasili. Neće htjeti ulaziti u nova područja! Za to vam treba godinu-dvije, kako biste nešto naučili. To će biti 'gubljenje vremena' – dok ovi 'štancaju' i napreduju, ovaj jadnik misli i 'zaostaje'. Predlaže se piramidalni sustav u kojemu će se teško napredovati, a znanstveni ćete novak moći biti praktično neograničeno dugo. Ako radite puno radova, oni svi neće biti jednako kvalitetni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako je na Institutu primljen Vaš kritički istup prema nacrtu Zakona? Kada razgovarate s ljudima, na ručku, na kavi, u četiri oka, ljudi se s vama slažu. Ali je druga stvar kad treba nešto reći. Toplo se nadam da će ih više progovoriti. Sada ću opet kazati nešto što me može teretiti, ali činjenica je da smo mi po starom Statutu imali područna znanstvena vijeća za kemiju, fiziku i biologiju u kojima su bili svi – od znanstvenog suradnika do savjetnika. Nismo imali bogzna kakav utjecaj, ali smo mogli reći što mislimo. Sada postoji samo centralno vijeće i znanstveni odbori, koji još nisu formirani, i u njih ulaze neki znanstvenici. A nema znanosti bez demokratičnosti i samoupravljanja. Ne može se govoriti da je onakav sustav tolerirao neodgovornost jer su svi projekti bili propitivani u izvješćima.

Ravnateljica IRB-a Danica Ramljak jučer je kazala kako se velik broj znanstvenika ponaša neodgovorno, da ne dolaze na posao i 'zauzimaju' mjesto nekima koji bi radili. U 35 godina svog rada dolazio sam na Institut kad se meni prohtjelo. To ne znači da nisam radio jer bih nekad radio po cijelu noć ili bih radio vikendima. Nikada nije bilo ni prekovremenih sati! Znali smo da imamo elastično radno vrijeme i na tome nismo htjeli inzistirati. Da dođem u 8 svako jutro, mogu dva sata gubiti vrijeme uz kavu, ali gospođa Ramljak misli da smo mi tvornica gdje to ima nekog smisla.

Snimio i montirao Franjo Tot

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad su Vas prvi puta pozvali kod ravnateljice? Priveden sam u utorak, prošloga tjedna, iznenada. Dotrčao je predstojnik Zavoda, dakle ne moj šef, kako ga naziva gospođa Ramljak, i u ravnateljičinom uredu sam saznao o čemu se radi. Ona je pozvala pravnicu koja je radila zapisnik. Odmah mi je rečeno da sam napravio težak prekršaj za koji Ministarstvo znanosti traži moj otkaz. Ravnateljica mi je kazala da nakon sastanka odlazi u Ministarstvo, gdje će se odlučilo što će sa mnom biti. To ona danas negira, ali je to istina. Nisam pristao na to da sam išta prekršio, čak ni zato što sam kazao da radim na IRB-u. Moram reći i da ne poznajem nikakav dokument koji se naziva Kodeksom Instituta.

A što su Vam onda pokazali? Pozvali su se na komad papira na kojem je bio mail bivšeg ravnatelja Mladena Žinića. On je napravio uputu kako nitko ne može bez dozvole govoriti o poslovanju i politici Instituta, dakle opet ne o ovome što sam ja govorio. To nije Statut. Taj se papir poziva na stari Statut, koji više ne vrijedi, a u Statutu je vrlo blago naznačeno da ne smijete nastupati u ime Instituta i njegovih organa i odavati službene tajne.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U čije ste ime Vi istupili? U svoje ime.

Jeste li pritom govorili o poslovanju i djelatnostima Instituta? Ne. Moja kritika odnosila se na aktivnost gospođe Ramljak u Povjerenstvu za izradu nacrta Zakona o znanosti.

Znate li koji je stav Ministarstva prema svemu što se odigralo na Institutu? Ne. Samo mi je na drugom sastanku, dva dana nakon prvog, gospođa Ramljak rekla da je ministar kazao da se to njega ne tiče, da posljedica neće biti te da ću dobiti blagu opomenu. To je bilo nakon što je vaša redakcija kontaktirala IRB.

Što su Vam rekli, o čemu se radi u tekstu koji je objavljen na Danas.hr-u? Najprije su prepričali vaš razgovor s glasnogovornicom Anom Vidoš, kojoj ste vi, navodno, rekli da sam ja rekao vama da je ravnateljica vikala na mene i bila gruba. Ja sam rekao da to nije istina i neka vas nazovu. Tražio sam da mi pokažu tekst, ali rekli su da mi ga ne mogu baš sada pokazati. Insistirao sam da vas nazovu i znate da sam bio grub prema vama. I danas mi je neugodno, ali bio sam iznerviran, s četvero ljudi oko sebe. Pritisak je bio da demantiram vaš tekst koji nisam vidio i gospodina Igora Lasića u Novostima. Za Lasićev sam kazao da ne mogu jer sam ga vidio, a za vaš sam kazao da ga moram prvo vidjeti, što sam učinio tek nakon sastanka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako ste mi kazali u tom razgovoru, rečeno Vam je i da ste razglabali o ravnateljičinom glasu, koji je, navodno, izgubila na dan prvog sastanka. Da, a ja sam vama odmah rekao da se neću upuštati u njene zdravstvene probleme. Oni su tvrdili da sam ja to govorio, a ja sam to negirao. Onda su mi uručili papir koji se odnosi na Statut kojeg više nema. Govorili su o mom kažnjavanju, ali ovaj put o blagoj opomeni i rečeno mi je da mi se zabranjuje kontakt s medijima.

Mislite da ćete nakon ovoga imati problema? Možda, teško mi je procijeniti. Ali, u svakom slučaju, ja govorim istinu. Njihovi svjedoci su nevjerodostojni jer ovise o ravnateljici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U priopćenu nakon konferencije za medije, koja je potrajala dulje od sat vremena, ravnateljica navodi kako joj nije jasno zašto ste tvrdili da Vam je htjela dati otkaz te da je to neistina. Ja ću reći da ona govori neistinu. Na tim sastancima sam, pogotovo u četvrtak, poricao inkriminacije na vaš, moj i Lasićev račun i zato sam tako zagrmio na konferenciji za medije. Nisam bio iznerviran nego sam to napravio jer me to vrijeđa! To je element nasilja. Želi me se prikazati lažljivcem.

Hoćete li poduzeti kakve korake zbog svega što se dogodilo? Ja ću prvo obaviti sve radnje na Institutu – žalit ću se Upravnom vijeću i tražiti disciplinski postupak protiv osoba koje su me maltretirale i dovele u zabludu, gospođe Vidoš i pravnice koja negira zapisnik ili ga je frizirala. Pokušao sam s dotičnom doći u kontakt nakon konferencije, ali bila je jako zaposlena.

Treba li zbog ovoga netko na Institutu podnijeti ostavku? To nije na meni da prosuđujem. Postoje organi koji o tome moraju voditi računa, a i dotični to moraju riješiti sami sa sobom.

I za kraj, pojasnite mi zbog čega je pogubno zabranjivati znanstvenicima da komuniciraju s javnosti, pogotovo u slučaju ovakvih turbulencija vezanih za budućnost znanosti? Intelektualci imaju obvezu kritičkog mišljenja. Ako ne propituju svijet oko sebe, onda nisu intelektualci, a za to moraju imati slobodu. Znanost bez slobode je contradictio in adjecta. To ne postoji! Ne postoji neslobodna znanost. Oni moraju reagirati na društvene probleme. Ovo što se događa nije samo problem znanosti i sveučilišta nego cijelog društva. Stvorena je atmosfera straha koji nije nerealan jer nasilje postoji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Strah je, po Vama, razlog zašto ste jedini s IRB-a od 900 znanstvenika koji se usudio govoriti za medije. Prvi razlog je strah. Onda imate one koji smatraju da ih se ništa ne tiče i da treba usko raditi svoje područje, a postoji i dio koji se slaže s takvim sustavom podređenosti i nadređenosti u društvu. Koncepcija meritornosti često se upotrebljava protiv demokracije, pa kažu da u znanosti nema demokracije. Naravno da se ne može glasati o tome vrijedi li Newtonov zakon ili ne vrijedi, ali itekako svaki znanstvenik mora odlučivati kako će znanost biti financirana i kako će znanstvenici služiti društvu. Jer mi to radimo!

Vezani članci:

arti-201102140494006 arti-201102100675006 arti-201102140055006

Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo