Kontrola posjetitelja i obrada njihovih osobnih podataka u hrvatskim zatvorima, zgradama policije i vojnim objektima međusobno se razlikuje, ali u većini slučajeva, pogotovo pri ulasku u vojarne, na portama se i dalje zadržavaju osobne iskaznice posjetitelja, iako to brane europske uredbe koje su na snazi od svibnja.
I dok Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) zadržavanje osobne iskaznice u pojedinim slučajevima opravdava kao jednu od dodatnih mjera zaštite, odvjetnica Katja Jajaš ističe da “dodatne mjere zaštite osoba koje se nalaze u štićenom objektu moraju biti propisane određenim zakonskim ili podzakonskim aktima“.
Recepcioneri hotela, primjerice, od stupanja na snagu Uredbe (EU) 2016/679, čiji je cilj zaštititi pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka, više nemaju mogućnost zadržati isprave, a ne mogu ih čak ni kopirati. Za nepoštivanje tzv. GDPR regulative propisane su i visoke novčane kazne, od kojih se država pokušava izuzeti, no tada po istoj regulativi, mora predvidjeti drugi tip sankcija.
Ravnatelj AZOP-a Ante Rakovača, na Hinin upit o zadržavanju osobne iskaznice prilikom ulaska u vojne objekte, ističe da se ono može smatrati “opravdanim kao jedna od dodatnih mjera zaštite” i to sukladno Zakonu o obrani koji propisuje da je vojna policija “ovlaštena postupati, između ostalog, prema drugim osobama na vojnim lokacijama i građevinama, prikupljanjem, procjenom, pohranom, obradom i korištenjem podataka” i to na način da je njihova ovlast “provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta”.
„Dakle, uzimajući u obzir navedene posebne propise navodimo da, iako nije izrijekom navedeno, zadržavanje identifikacijskog dokumenta bilo bi, uzimajući u obzir narav poslova koje obavljaju te ovlaštene službene osobe, opravdano kao jedna od dodatnih mjera zaštite osoba koje se nalaze u takvom štićenom objektu kao i olakšanog praćenja/nadzora unutar štićenog prostora, a imajući u vidu da se identifikacijski dokumenti odnosno osobni podaci navedeni na istima ne koriste u neke druge svrhe te da opravdani interesi voditelja obrade prevladavaju nad interesom pojedinca tj. fizičke osobe koja ulazi u objekt”.
No, odgovor AZOP-a završava tvrdnjom da će u vezi uzimanja osobnih dokumenata “nastaviti s provedbom potrebnih radnji i aktivnosti iz svoje nadležnosti u svrhu cjelovite provjere opravdanosti i nužnosti svih aspekata takvog postupanja s identifikacijskim dokumentima kao i u odnosu na potrebnu razinu sigurnosti u provođenju mjera zaštite u obradi osobnih podataka”.
Odvjetnica: Zadržavanjem isprava službena osoba prekoračuje svoje ovlasti
Zamoljena da pravno protumači ovu dilemu i odgovor AZOP-a odvjetnica Katja Jajaš je izričita u tvrdnji da zadržavanjem isprava službena osoba prekoračuje svoje ovlasti te da za takvo postupanje nema na zakonu utemeljenog razloga, čak ni u vojnim objektima.
„Službena osoba ima zakonske ovlasti zatražiti i izvršiti uvid u osobnu iskaznicu i time provjeriti identitet osobe koja u štićeni objekt ulazi, no ista nema zakonske ovlasti oduzeti nečiju osobnu iskaznicu za vrijeme njenog boravka u vojno čuvanom objektu, ponekad i na nekoliko sati“, rekla je Jajaš.
Dodala je da je u vojsci provjera i utvrđivanje identiteta regulirana Pravilnikom o vojnopolicijskim poslovima i provedbi ovlasti službenih osoba Vojne policije, ali u njemu ne piše da vojni policajci mogu zadržati naše osobne dokumente.
„Ni jednim zakonskim aktom nije propisano da službene osobe u obnašanju svojih svakodnevnih vojnopolicijskih poslova i ovlasti imaju ovlasti zadržati osobne identifikacijske dokumente za cijelo vrijeme trajanja boravka civilne osobe na vojnim lokacijama, ali imaju sva zakonska prava provjeriti vaš identitet kao civilne osobe koja se nalazi na vojnim lokacijama i to uvidom u osobnu ili identifikacijsku vojnu iskaznicu, odnosno drugu javnu ispravu s fotografijom. Tu problematiku regulira Zakon o obrani kojim je propisano da je vojna policija u obavljanju vojnopolicijskih poslova ovlaštena provjeravati i utvrđivati identitet osoba i predmeta u vojno čuvanom objektu”, pojašnjava Jajaš.
S mišljenjem AZOP-a da je identificiranje osoba s privremenim oduzimanjem osobnih dokumenata „opravdano kao jedna od dodatnih mjera zaštite osoba koje se nalaze u takvom štićenom objektu ” se ne slaže i tvrdi da bilo kakve “dodatne mjere zaštite osoba koje se nalaze u takvom štićenom objektu moraju biti propisane određenim zakonskim ili podzakonskim aktima”. No, takvih akata nema, dodaje Jajaš koja je uvjerena da oduzimanje osobnih dokumenata “mora biti opravdano zaštitom javnog interesa u demokratskom društvu”.
