U ministarstvu koje je na zakonu radilo još od mandata bivšeg ministra podsjećaju da se izmjenama poboljšavaju i dorađuju pojedine odredbe Ovršnog zakona, ali i razrađuje primjena pravne stečevine Europske unije u vezi s blokadom računa.
Za ovršenika koji ne obavlja registriranu djelatnost i ima samo nekretninu u kojoj živi izmjenama zakona uvedena je zabrana ovrhe na jedinoj nekretnini. Iznimka je slučaj kada je prijedlog za ovrhu podnesen radi ispunjenja ovršenikove obveze koja potječe iz tzv. izvanugovornog obveznog odnosa kao što su zakonsko uzdržavanje ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.
No, u ministarstvu podsjećaju da se ta odredba primjenjuje samo na obveze iz pravnog posla koji nastane nakon stupanja na snagu novog zakona.
Za određivanje i provedbu ovrhe na nekretninama uvode se nova pravila i uvjeti pa tako, primjerice, glavnica mora biti veća od 20.000 kuna, a sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini kada glavnica prelazi taj iznos ako ocijeni kako bi provedbom ovrhe bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja.
Stambeno zbrinjavanje ovršenika i ograničenje ovrhe na primanjima
Ovršenik koji se mora iseliti iz nekretnine u kojoj stanuje jer je prodana u ovrsi, a nužna je za zadovoljenje osnovnih stambenih potreba njega ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, ima pravo na stambeno zbrinjavanje u trajanju od 18 mjeseci isplatom novčane naknade za troškove smještaja. O priznanju prava na smještaj, na zahtjev ovršenika, odlučuje centar za socijalnu skrb koji će naknadu za troškove smještaja mjesečno isplaćivati izravno na račun najmodavca iz sredstava državnog proračuna.
Ukupna visina novčane naknade za troškove smještaja ne može prelaziti iznos od devet prosječnih neto plaća u Republici Hrvatskoj, podsjećaju u ministarstvu.
U slučaju kada se ovrha provodi na plaći, mirovini ili drugom stalnom novčanom primanju ovršenika manjem od prosječne neto plaće u Hrvatskoj, povećava se iznos koji je izuzet od ovrhe, s dvije trećine na tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne neto plaće u Hrvatskoj.
Sprečavanje zlouporaba
Prijenos zaplijenjenih sredstava može se obaviti tek po proteku roka od 60 dana od zapljene, bez obzira na to provodi li se ovrha na temelju pravomoćnog ili nepravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno, druge isprave koja je po svojem učinku izjednačena s pravomoćnim rješenjem o ovrsi.
Kod ovrhe na temelju zadužnice ili bjanko zadužnice omogućava se ovršenicima korištenje pravnih sredstava poput odgode prijenosa sredstava i/ili proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
Kako bi se spriječila zlouporaba uvodi se mogućnost da sud odredi ovrhu na plaći i u slučajevima kada poslodavac ovršeniku isplaćuje plaću na račun kod banke, a kada se ovrha određuje radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja.
Izmjenama zakona uvodi se posebna vrsta sankcije u iznosu od 400 kuna za ovrhovoditelje koji su se tijekom sudske ili izvansudske ovrhe dvostruko namirili kako bi ih se prisililo da pravovremeno povuku prijedlog za ovrhu u slučaju kada im je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu.
U Ministarstvu pravosuđa ističu i da se izmjenama zakona osigurava primjena Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima.
