"Jedino što kockar može dobiti na kraju priče jesu ludilo, zatvor ili smrt", tvrdi Neno, voditelj Udruge anonimnih kockara koja je u Splitu, u organizaciji HNS-ove omladine održala predavanje na temu teške ovisnosti.
Prema procjenama stručnjaka, problem kockanja muči više od 90 tisuća hrvatskih građana.
"Naravno, nije problem u kockarnicama, one posluju legalno, ali naš karakter vodi nas godinama unutra, a tada se gubi smisao za bilo što osim kocke", kaže Neno.
Dvadesettrogodišnji Splićanin Srđan, koji se Neni javio u udrugu, poželio je s javnošću podijeliti svoju mučnu kockarsku priču. Prvi put u kockarnicu je otišao iz zafrkancije, uplatio 20 kuna koliko je taj dan dobio od roditelja, zaigrao i na 'školjci' i dobio 800 kuna! Tada je bio maloljetan.
Gospođa Sreća ga je grlila i dalje, mladac je dobio odličan posao, zarađivao je sedam tisuća kuna mjesečno, ali plaće su trajale sve kraće i kraće, za par dana već je posuđivao novac od roditelja, pravdajući se da pomaže prijateljima. Dobio je i novi posao, s primanjima od 13 tisuća kuna, ali taj novac više nije mogao namiriti ovisnost.
Krug koji nema kraja
"Puno puta sam pokušavao prekinuti, s 19 godina odselio sam se u Zagreb, pola godine nisam ušao u kockarnicu i vratio se doma s ušteđenih sedam tisuća kuna. Nestale su, naravno, u prvom kasinu. U međuvremenu sam gubio prijatelje, sav smisao života sveo se na zarađivanje novca kako bih ulagao, od velike ekipe ostala su mi dva prijatelja. Nije me bilo briga ni za što, tamo sam vrtio tisuće kuna, a nisam godinama imao novca za kupiti majicu i hlače! U kockarnicama sam bio sam, viđao sam tamo klince od 18 i starce od 70 godina, svih struka, hotelijere koji su gubili sve, i šofere koji su gubili manje.
U polumraku, uvijek u nervozi... To je krug koji nema kraja, živiš u laži sebi i drugima da možeš prestati kad poželiš", ispričao je priča Srđan za Slobodna Dalmacija. Njegovo se kolo (ne)sreće okrenulo vjenčanjem prije četiri mjeseca. Nakon vjenčanja ostalo je 30 tisuća kuna namijenjenih bebi koja će uskoro doći na svijet. Prokockao je sve, do lipe.
"E tad je puklo, više nije bilo skrivanja, doznali su svi, obitelj, prijatelji... Izgubili su svako povjerenje u mene. Mislim da sam kroz ove godine prokockao cijeli kat kuće i jedan odličan auto, a živimo u stančiću od 40 kvadrata bez sobe za dijete. Tek sklopljeni brak zamalo mi je pukao, svakakve strašne ideje su mi bile u glavi", kaže Srđan, koji mjesec dana nije ušao u kasino i nada se daviše nikada neće.
Džeparac od 35 kuna
"Jedino rješenje je bilo da nemam novac u rukama, cijela plaća ide supruzi, a ona mi daje dnevni džeparac od 35 kuna. Mislim da sam pao na dno. Vjerujem da se mogu pridignuti, želim upozoriti mlade ljude slične meni da će teško izići iz toga pakla", zaključuje šokantnu priču mladić iz Splita.
"Nema tableta za ovu ovisnost, niti je izlječenje kratko. Najbitnija je volja i odluka da se zauvijek prekriži kocka, svakog dana do kraja života", komentira priču Neno, navodeći kako se terapija u Udruzi anonimnih kockara provodi upravo izmjenom iskustava i stručnom pomoći psihijatara. Kaže kako je u kockarskoj karijeri, a 43 su mu godine, spiskao oko 250 tisuća eura.
Vezani članci:
arti-201011020723006 arti-201004120491006
