Davora Rostuhara od ekspedicije na Južni pol dijeli svega 15 dana, stoga je na svom ekspedicijskom dnevniku opisao pakiranje hrane za ekspediciju koja će mu biti prijeko potrebna.
S obzirom da Rostuhar svu hranu nije mogao spakirati u Zagrebu, sa sobom je nosio stvari koje se ne mogu naći u Punta Arenasu - čvarke, kulen, linoladu, med, određene energetske pločice i dodatke prehrani, proteine, izotonike, juhe kao i svu dehidriranu hranu za glavne obroke.
"Kad sam još nakupovao svega ostalog, valjalo je to sve izvaditi iz pakiranja, izvagati na gram, pakirati u lagane vrećice i skupiti zajedno u dnevne pakete. Zvuči jednostavno, ali to je posao koji traje.
Uz Anđelu i mene, četiri dana nam je pomagala i prijateljica Ana Jadrijević koja radi u Punta Arenasu kao profesorica hrvatskog jezika, a jedan dan su nam se pridružila i još dva prijatelja. Ukupno je na taj posao utrošeno oko 140 radnih sati", opisao je Rostuhar u ekspedicijskom dnevniku.
Kako objašnjava, jelovnik je sastavljao na bazi uobičajene prehrane polarnih ekspedicija, konzultirao se sa stručnjacima i nutricionistima te je prilagodio sve svojim vlastitim preferencijama bazirano na iskustvu s priprema na Antarktiku.
"Glavna formula za kreiranje ekspedicijskih jelovnika je da u što manje težine dobijemo što više kalorija, a da su pritom dobro uravnoteženi odnosi masti, ugljikohidrata i proteina, te da imam dovoljno vlakana, soli i raznih bitnih minerala.
Kalorije nisu potrebne samo za prevaljivanje velike kilometraže sa povlačenjem teških saonica, nego su potrebne i da bi organizam održavao toplinu. Zato je bitno dobro i dovoljno jesti, jer čim organizam ne dobiva dovoljno hrane, počinje se pothlađivati", objašnjava Rostuhar.
Prema njegovoj računici, za dane kada se kreće trebat će mu oko 6500 kalorija, a to može dobiti, kako tvrdi, u 1400 grama hrane. Za dane pauze Rostuhar je izračunao da mu je potrebno 4000 kalorija koje se mogu dobiti u 850 grama hrane.
"Polarni istraživači su najčešće bazirali jelovnike na mastima, jer one daju dvostruko veću kalorijsku vrijednost po gramu težine, pa su jeli i do 70% masti", navodi Rostuhar te dodaje kako neki istraživači u posljednje vrijeme prehranu baziraju na više ugljikohidrata što ga je natjeralo da i on ode u tom smjeru.
"Moja računica je ispala: 50% masti, 35% ugljikohidrata i 15% proteina. To je i dalje puno više masti nego u normalnim uvjetima, ali puno manje od onog što ekspedicije inače koriste. Da probam to oslikati ovako: Ako u normalan sendvič ide red kruha, maslaca, šunke i sira, redovne ekspedicije jedu samo maslac i malo šunke i sira, a ja jedem puno šunke i sira i malo maslaca. Naravno, bez kruha. Za kruh nema mjesta u sanjkama", objašnjava Rostuhar.
Njegov plan je da se s ekspedicije vrati s trenutnom kilažom od 94 kilograma ili s 4 do 5 kilograma manje. Nakon pakiranja, Rostuhar je zaključio da nosi 65 kilograma hrane, što je 300 tisuća kalorija, te se nada kako će to biti dovoljno za put od 1200 kilometara u 50 dana.
Više o projektu saznajte na stranici Davorovog ekspedicijskog dnevnika i na njegovoj Facebook stranici.
