Jedan ispod drugog isprepliću se palmini listovi kako bi na kraju postali malo remek djelo s kojim će se na Cvjetnicu u blagoslov. Dubrovačke pomice ili palmice posebna su tradicija pletenja koja se stoljećima prenosi s koljena na koljeno.
"U mene doma je bila iz kuće jedna ogromna palma. Moja je mama to volila radit i onda sam ja to uz mamu naučila i onda evo cijeli život", rekao je Dubrovčanin Stane Vlašić.
Osim dobre palme, za izradu je potrebna vještina i strpljenje.
"Najbitniji je početak. Početak da dobro počneš, a onda se sve
dobro i završi", kazao je Franica Farac iz Dubrovnika.
Spleteni dijelovi moraju se čvrsto pridržavati prstima dok se
ostatak plete. Niti jedna pomica nije ista, a na nju se nižu
razni ukrasi.
"Stavim križiće, trupicu, stavim ove ukrase onda sama ih ukrasim ostavim više listova pa te listove prevrnem , ma ima puno ideja", kaže Vlašić.
Legenda kaže da su pomorci u grad donijeli palme i kulturu njihovog pletenja. Ali, palminih grana sve je manje. Zato se sve više žena okreće pletenju maslinovih grana.
Tradicija je to s Pelješca i Korčule, baš kao i izrada bijele golubice od srčike smokve.
Nakon blagoslova sve se sprema za dogodine. Kada se grane osuše, spaljuju se, a njihov pepeo koristi za Pepelnicu.
A kako se palme pletu, pogledajte u prilogu:
