Na Banovina se konačno gradi, ali stanovnici traže da se obnova ubrza jer su im kuće u naknadnim potresima i dodatno oštećene.
Osamdeset i pet četvornih metara na koje su čekali gotovo dvije godine. Slaže se nova montažna kuća obitelji Vranjanin iz Luščana kraj Petrinje.
''Ja sam sretna i presretna ako bude i da se završi i to. Kuća je kuća i znači puno, a ove kištre to je. Hvala i to što smo dobili", kaže Bosiljka Vranjanin iz Luščana.
Od potresa, koji im je uništio kuću žive u kontejnerima.
''Mi nemamo ni u jednom kontejneru klimu. A zimi je isto teško, dok grijalica radi dobro, kad grijalica prekine, onda bude zima", tvrdi Milan Vranjanin iz Luščana.
Hladno više ne bi trebalo biti ni za Milana, niti za njegovu suprugu, sina, a ni 91-godišnju majku. Jer kuća će uskoro biti useljiva. Ne gradi je Hrvatska, već se za njih i još devet obitelji financira iz donacija Vlade Republike Srpske.
''Ona se montira dva do tri dana i ostali radovi traju tridesetak dana da se to završi sve i da kuća bude funkcionalno useljiva", govori direktor tvrtke Nebojša Janković.
Blagdane u novoj kući trebao bi dočekati i Ivica s majkom iz Gora. Država im je počela s gradnjom nove kuće nedavno, uskoro će biti pod krovom.
''Čekali smo godinu dana dok država nije riješila to papirnato, ali zadovoljni smo za sad", kaže Ivica Janković iz Gore.
Prema podacima Državnog ureda za obnovu trenutačno se na 57 kuća izvode radovi, a na 18 su u tijeku pripremni radovi. Do sezone grijanja planiran je završetak nekonstrukcijske obnove kuća.
No, Petrinjci su nezadovoljni, kažu radi se, ali ne dovoljno. Mnogima obnova kuća još nije počela.
''Nitko ništa ne govori, nitko me nije kontaktirao u ovih godinu i osam mjeseci. Ja sam bila i u uredu za obnovu kao javit ćemo vam kad će biti detaljan pregled, samo je bio jedan pregled 30.12. dan nakon potresa", poručuje Ivka Tominović iz Petrinje.
Kuća ove umirovljene profesorice ima narančastu naljepnicu, ali je i nakon potresa pretrpjela dodatna oštećenja. Ona i suprug plaćaju podstanarstvo.
''Mi jednostavno tu stanarinu ne možemo više plaćati, ja ću valjda završiti kao beskućnik na ulici nakon 40 godina staža", kaže Tominović.
Neki su otišli i ne žele se vratiti. Oni koji su ostali pitaju se koliko još moraju čekati na miran i dostojanstven život.
