Nacionalni izbori - politički procesi kojima se
uspostavljaju i legitimiraju središnja nacionalna predstavnička
tijela i institucije. Po pravilu obuhvaćaju samo izbore za
parlament kao najviše nacionalno političko predstavničko i
zakonodavno tijelo te izbore predsjednika države, a iznimno i
premijerske izbore. U nacionalnim izborima odlučuje se o tome tko
će vladati zemljom u određenome mandatnom razdoblju, oblikovati
nacionalne javne politike i donositi odluke od nacionalne
važnosti. U hijerarhiji unutar nacionalnih izbora važnost
pojedinih izbora neposredno ovisi o sustavu vlasti i političkom
sustavu u cjelini. U parlamentarnim sustavima izbori za parlament
važniji su od izbora predsjednika države, a u predsjedničkim i
polupredsjedničkim sustavima važniji su izbori predsjednika
države nego članova parlamenta. Opći parlamentarni i
predsjednički izbori mogu se održavati istodobno, u sinkronim
ciklusima, ako se vremenski poklapaju mandati parlamenta i
predsjednika države, te u nesinkronim ciklusima ako ti mandati
različito traju. I kad se mandati vremenski podudaraju, zagovara
se neistodobno održavanje izbora za dvije najvažnije nacionalne
institucije kako bi se stalno održavala ravnoteža između
političkog raspoloženja javnosti i političkog profila glavnih
tijela u kojima se donose političke odluke od nacionalnog
značenja.
Natpredstavljenost - pojam kojim se označuje
prezastupljenost nekoga političkog aktera u predstavničkom tijelu
u odnosu prema potpori birača koju je dobio u izborima. Brojčano
se izražava kao razlika između postotka glasova i postotka
mandata: primjerice, ako neka stranka osvoji 35% glasova i stekne
48% mandata, onda njezina natpredstavljenosti iznosi 13%.
Natpredstavljenost nastaje u svim izbornim sustavima, ali je
najveća u jednokružnim većinskim izborima u kojima se o
pobjedniku odlučuje relativnom većinom glasova birača. U tim je
izborima najnatpredstavljenija glasovno najjača stranka, slijedi
stranka koja je druga po broju dobivenih glasova, dok je treća
stranka obično jako potpredstavljena.
Nebirač - državljanin s biračkim pravom koji
zbog različitih razloga ne sudjeluje na izborima. Nebirači se
tipološki dijele na dvije velike skupine: strukturne i
konjunkturne nebirače. Strukturni nebirači, koji se nazivaju i
načelnim i dosljednim nebiračima, ne sudjeluju u izborima zbog
vjerskih, ideoloških, svjetonazorskih ili nekih drugih osobnih
uvjerenja. Zbog tih uvjerenja često ne prihvaćaju demokratski
politički poredak, pa odbacuju i izbore kao njihovu temeljnu
sastavnicu. Konjunkturni nebirači, koji se smatraju situacijskim
ili nedosljednim nebiračima, ne sudjeluju samo u određenim
izborima, i to zbog to čno određenih razloga. Oni nisu načelni
protivnici izbora i demokracije nego apstiniraju zato što su
nezadovoljni vlašću, politikom, političkim strankama, vlastitim
društvenim položajem i statusom itd. To je najbrojnija,
najraznolikija i najpromjenjivija skupina nebirača. Nebirači su
češći među ženama, najmlađim i najstarijim dobnim skupinama,
neobrazovanijim, sekulariziranijim, imovinski i statusno nižim i
slabije integriranim društvenim skupinama. Tradicionalno se
smatralo da su nebirači politički nezainteresirani i apatični. No
novija istraživanja pokazuju da je među nebiračima sve više onih
koji su politički zainteresirani i nezadovoljni, te da je
apstinencija izraz njihova svjesnoga političkog odabira. U
nekompetitivnim izborima posrijedi su prosvjedni nebirači, koji
ne sudjeluju u izborima zbog kritičkog odnosa prema političkom
režimu u kojemu žive, a regrutiraju se najviše među mlađim,
obrazovanijim, urbanim profesionalcima.
Negativno glasovanje - u formalnom smislu oblik
glasovanja u kojemu birači istodobno glasuju za kandidate koje
žele izabrati (pozitivno glasovanje) i za kandidate koje ne žele
izabrati (negativno glasovanje). U Francuskoj se u pojedinim
razdobljima nakon revolucije 1789. primjenjivalo negativno
glasovanje u kojemu je kandidat bio automatski isključen iz
izbornog postupka ako je dobio više od 50% negativnih glasova. U
parlamentarnim izborima u Bjelorusiji 1995. primijenjen je tzv.
negativni izborni postupak u sklopu dvokružnih većinskih izbora.
Birači su imali pravo glasovati protiv svih kandidata tako što bi
prekrižili njihova imena na glasačom listiću. Da bi jedan od
dvojice kandidata koji su se uvrstili u drugi krug glasovanja bio
izabran, morao je dobiti više pozitivnih nego negativnih glasova.
U neformalnom smislu, negativnim se glasovanjem naziva političko
ponašanje u izborima koje je poglavito motivirano željom da netko
ne bude izabran a ne željom da netko bude izabran, pa se
kolokvijalno naziva glasovanjem “protiv”, a ne glasovanjem “za”.
Takvo se glasovanje općenito smatra izborom “manjeg zla” među
političkim ponudama od kojih se biraču nijedna ne čini
prihvatljivom ili privlačnom, pa glasuje protiv svojega
političkog “neprijatelja” i ishoda kojega se najviše pribojava.
Negativno glasovanje često je u prijelomnim političkim
razdobljima nacionalnih povijesti, kao što su slomovi
autokratskih režima, svršeci građanskih ili međunarodnih ratova i
sl.
Nekompetitivni izbori - nedemokratski izbori u
totalitarnim političkim režimima koji ne jamče mogućnost biranja
i slobodu izbora među različitim političkim opcijama. To su
izbori u tehničkom smislu jer se njima uspostavljaju
predstavnička tijela, ali nisu izbori i u sadržajnom smislu jer
se ne temelje na slobodnome izbornom natjecanju i interesnim
sukobima političkih aktera. Stoga se nazivaju glasovanjem bez
izbora ili “organiziranom aklamacijom”. Nekompetitivni izbori
razlikuju se od kompetitivnih prema: (1) nepostojanju
potpune slobode birača, što obuhvaća različite oblike narušavanja
općega i jednakoga biračkog prava i izloženost glasovanja
izvanjskim pritiscima i zaprekama; (2) nepostojanju pravoga
političkog natjecanja između kandidata i stranaka; (3)
nepostojanju izravnih posljedica izbora na vlast i politiku
vlasti. Premda je obično formalno institucionalizirano
demokratsko biračko pravo, iz općeg ili samo pasivnoga biračkog
prava često se isključuju državljani prema političkim mjerilima
vlasti (narodni neprijatelji, izdajnici, kolaboracionisti,
reakcionari, buržoazija, članovi vlada, dužnosnici i suradnici
ancien régimea itd.). Istodobno, biračko se pravo daje i onima
koji ne ispunjavaju dobne g ranice za njegovo stjecanje ako su
bili članovi oslobodilačkih ili revolucionarnih vojski i pokreta
koji zaslužni za uspostavu novih političkih režima Nekompetitivni
izbori posjeduju formalnu strukturu i organizaciju demokratskih
izbora, ali kandidacijski postupak potpuno kontrolira vlast tako
da je nominacija kandidata zapravo jednaka njihovu izboru.
Ispunjavaju više funkcija u nedemokratskim političkim poretcima:
formalno dokazuju da se i oni temelje na načelu narodne
suverenosti, uspostavljaju predstavnička tijela, formalno
legitimiraju postojeći politički režim u zemlji i inozemstvu,
socijaliziraju i mobiliziraju mase za potporu režimu, pridonose
nacionalnoj integraciji itd.
Neograničeno glasovanje - oblik ordinalnoga
glasovanja u kojemu birač ima onoliko glasova koliko se bira
zastupnika u izbornom okrugu.. Ako je, primjerice, riječ o
izbornom okrugu u kojemu se bira pet kandidata, svaki birač
obvezatno ima pet glasova. Neograničeno glasovanje strukturno je
povezano s otvorenom listom i omogućuje preferencijsko
glasovanje, kumuliranje i panaširanje.
Nacionalni izbori su politički procesi kojima se uspostavljaju i legitimiraju središnja nacionalna predstavnička tijela i institucije.