Bliži se završetak druge pandemijske školske godine u kojoj su znanje, volja i strpljenje nastavnika i učenika ponovno bili na iskušenju. Online nastava se ovoga puta koristila samo u epidemiološki pogođenijim školama, a izazovi s kojima su se svi unutar sustava obrazovanja susreli, iznjedrili su mnoga pitanja. Prijepora je puno oko online nastave i toga hoće li djeci s takvim oblikom podučavanja ostati rupe u znanju. S druge strane, najavljuje se nova zakonska regulativa za rad od kuće, a nastavno osoblje upozorava na otprije nesređen položaj unutar sustava.
"Imala sam sreću u ovoj školskoj godini što razredna nastava nije išla online pa je bilo bolje jer dijete može naučiti kvalitetno samo uživo i u školi. S razrednom nastavom to može jedino kvalitetno izgledati online ako roditelj sjedi kraj djeteta jer učenici prvog i durgog razreda osnovne škole nisu dovoljno pismeni ni dovoljno dobri čitači da bilo koji zadatak samostalnoo odrade, u mom razredu ih ima možda dvoje", rekla je za N1Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica razredne nastave iz Zagreba, osvrnuvši se na online nastavu.
Srednjoškolska nastavnica iz Rijeke, Tamara Šoić, pak, tvrdi da su njeni kolege u boljoj poziciji što se tiče nastave, ali učinci pandemije su ostavili traga i na starijim generacijama đaka.
“Naši su učenici samostalniji. Ovogodišnji i prošlogodišnji maturanti su generacije kojima je nepovratno oduzet dio školovanja i sazrijevanja. Moji maturanti nisu imali, niti će imati, maturalnu zabavu i putovanje, sve one stvari koje su dosad nama bile uobičajene i normalne. Zaista mislim da će trebati sjesti i vidjeti kakve će sve posljedice uslijediti jer ovo ne može tek tako proći da ta djeca ostanu neokrznuta. Možemo se nadati samo najboljem, ali već sad vidim da motivacija nije kakva je bila. Znam kako se maturanti ponašaju u ovo doba godine inače, toga sad nema, apatični su, bezvoljni, ima neuobičajenih ispada agresije. Ne u smislu opasnosti, nego čudne oblike ponašanja na koje nisam navikla. A nemamo psihološku pomoć izvana za te učenike, iz ministarstva nismo dobili timove, bilo što, da se djeci izađe u susret", rekla je Šoić.
Rupe u znanju su najmanji problem
Obje nastavnice smatraju da su rupe u znanju najmanji problem u ovakvoj situaciji, mada Šoić ističe kako su u strukovnim školama đaci zakinuti za praksu. No, obje napominju da odgojno-obrazovni proces ne podrazumijeva samo učenje iz knjiga.
"U učionicama smo, gdje i jedu, to je nenormalna sredina u kojoj virtualno postaje sve više normalno. Mislim da je u neskladu što smo se s jedne strane navikli na to virtualno i ne razmišljamo o terenima, kazalištima, posjetima stručnjaka, a sukladno tome ne ide pomoć od resornog ministarstva u smislu – mislim da tamo nitko nema u svijesti to da virtualno postaje normalno, a da je virtualno u suprotnosti s onim kako se nastavni proces radi. Šokiralo me prošli tjedan kad su me djeca pitala hoćemo li ikad izaći iz škole, 'znam da je moj stariji brat nekad išao'. I to nije normalna situacija. Današnji prvašići izgubit će dobar dio životne škole jer nije škola samo učenje iz knjiga. Postoje okvirne vještine do koje djecu dovedemo. Učiti kako učiti, raditi u timu, biti prilagodljiv, naučiti misliti, motivirati se i ostvariti cilj, to su neke od vještina, to ne možemo kroz online nastavu", rekla je Matovina Hajduk.
Ukidanje ocjena ili ručnik na glavi
Još jedan problem online nastave je prepisivanje i varanje na testovima ili ispitivanjima. S kakvim se problemima nastavnici susreću postalo je jasno kada je u javnost izašla priča o nastavnici iz Zagreba koja je tijekom online ispitivanja tražila đake da prekriju glavu ručnikom. Njezin je postupak naišao na linč, kojeg njene kolegice ne odobravaju. Ali, također, ne odobravaju niti njen postupak.
"Sigurno postupak kolegice nije bio zlonamjeran, sigurno nije niti prihvatljiv, svi smo se čudili tome. Međutim, ono do čega škola treba dovesti dijete nije znanje nego snalaženje, a po mogućnosti primjena. Naš sustav je isključivo usmjeren na ocjenu, a to je prva razina. Kolegica je vjerojatno imala najbolju namjeru s obzirom na cilj, svjesna da učenici prepisuju. Ako učeniku u 2. razredu osnovne škole za vrijeme ispitivanja mama čuči ispod stola i šapće, možemo li zamisliti dijapazon ideja učenika i roditelja, a sve zato jer se trči za ocjenom i to je naš problem. Treba razmišljati o tome da se stvari u sustavu ocjenjivanja moraju mijenjati, je li to mala matura u 4. razredu pa da do 4. nema ocjena, pa prijemni ispit za srednje škole, je li to baza ispitnih pitanja za nacionalno vrednovanje da u cijeloj Hrvatskoj imamo istu razinu zadataka, je li to micanje ocjena pa težište mature na razmišljanju, zaključivanju…", pita se Matovina Hajduk, a Šoić se nadovezala s nekim svojim iskustvima:
"Pretvaramo se u vrstu žandara koji moraju trošiti energiju na to hoće li učenik prepisati i kako će nas nadmudriti. Imala sam situaciju da se mama toliko zanijela pokušavajući šapnuti da je zaboravila da mora biti skrivena pa je uletjela u ekran i objašnjavala. Nije mi to ništa za osudu jer nisu to stvari zbog kojih netko treba završiti u medijima, oko toga se nasmijemo i idemo dalje. Isto kao s kolegicom. Ministarstvo nije dalo jasne upute. Postoji pravilnik o pedagoškim mjerama koji propisuje mjere za određeno neprihvatljivo ponašanje, ali to je već dugo mrtvo slovo na papiru, to ionako nigdje ne piše. Ja bih kao poslodavac voljela vidjeti je li taj učenik bio problematičan, izostajao, jer bi mi to bio pokazatelj kakav bi bio radnik. Krivim odrasle, a onda mislim i na nas nastavnike koji smo isto u mnogočemu krivi, i roditelje. Nastavnike krivim jer za mene nastava koja se ne odvija uživo preko Zooma, to meni nije nastava. S druge strane, s tim učenicima na Zoomu jednostavno zaboravim da mene može iza svih tih ekrančića gledati bilo tko, fotografirati i sutra plasirati stvar u medije. I tu treba postaviti crtu. Trebali bismo imati sigurnost da smo u toj online nastavi zaštićeni, da ne može bilo tko snimiti i objaviti kako se sjeti. Mi smo opušteni s učenicima, pogotovo kad ste razrednik, zbližite se pa čovjek svašta kaže, bude duhovitih i napetih situacija koje van konteksta može svakako izgledati. Meni je van svake pameti to s ručnikom, ali medijski linč koji je uslijedio, na to sam reagirala.”
Opasan virtualni svijet
Obje naglašavaju da je virtualni svijet pun skrivenih opasnosti za djecu. "U jednom danu se šest puta međusobno blokiraju, izgovaraju užasne rečenice, udružuju se pa nekoga izoliraju i to je sad sigurno u većoj mjeri. Neki dan sam razgovarala s roditeljima koji svojoj učenici 8. razreda ne žele kupiti iPhone. Djeca su je izopćila iz društva zbog toga. Premalo je stručnog kadra i ministarstvo bi trebalo početi razmišljati o tome da škole moraju biti nakrcane stručnjacima koji se bave nasiljem", kazala je Matovina Hajduk, a Šoić je dodala: "Toj djeci što kasnije treba dati u ruke mobitel. Onog trena kad im je nešto dostupno, stalno pomiču granice i za tren se dogodi nekakav slučaj. Klinci su takvi da ne znaju granice i ako im mi ne postavimo, oni neće prestati."
Ističu da u Hrvatskoj postoje velike razlike od škole do škole, kako u kriterijima, tako i u opremi. “Naš sustav je raznolik i u nekim dijelovima Hrvatske još nema e-dnevnika, u nekim školama još nema interneta, u nekim školama postoje dva projektora, o tome nitko ne govori, a podrazumijeva se da smo svi na istom nivou, a to nije točno. Ljudi su se prilagođavali sustavu na različite načine. Sustav nije prepoznao da treba napraviti pregled stanja niti kod uvođenja projekta škola za život. Tako se događaju nespretni zadaci u online nastavi, ali ni roditelji nisu educirani što ih čeka”, dodaje Šoić.
Fokus isključivo na nastavnicima
Slažu se da nije čudno da reforma školstva sad nije u prvom planu. Međutim, ističu da je fokus isključivo na nastavnicima. "Prati se što i kako radimo, a nitko ne poteže pitanje kako funkcioniraju oni koji nas trebaju nadgledati – Agencija za odgoj i obrazovanje koja nam nije dala nikakvu podršku, ravnatelji koji ne prolaze edukaciju, posljedica je javno sramoćenje. Agencija koja bi trebala biti savjetodavna, poznaje samo mjere. Ovoj nastavnici će biti izrečena neka mjera, vjerojatno opomena pred otkaz i vjerojatno će dići ruke od svega i napraviti ono što radi 90 posto nastavnika koji nešto rade. U našem sustavu su nadgledani isključivo nastavnici koji imaju visoke kriterije i koji se trude nešto učiniti. Nastavniku čiji učenici imaju četvorke i petice, zbog čega se roditelji ne žale na njega, nikad neće nitko provjeravati nastavu. Ali nastavnik koji diže kriterije, njemu će ravnatelj sjesti za vrat, javnost, inspekcija i agencija. Treba maknuti ocjene i uvesti standardizirane ispite i onda nitko neće trčati za ocjenom", smatra Šoić.
Otkrivaju da je nastavnicima zbog online nastave smanjena plaća zbog toga jer više ne primaju naknadu za prijevoz i smjenski rad, a od kuće rade gotovo cijeli dan i režije su gotovo dvostruko više. Međutim, ne znaju primjere da je nekome u samoizolaciji smanjena naknada samo zbog toga, jer se tad nastava ionako odvija online. Dodaju da je “slab odaziv nastavnika na cijepljenje” posljedica toga što je velik broj nastavnika ionako prebolio zarazu, a dio njih se i ranije cijepio. No, ističu da uvijek ima onih koji odbijaju cijepljenje.
