Budući da je premijer iz susjedne Slovenije obećao, barem tako tvrdi hrvatska mu kolegica, da Slovenija više neće blokirati hrvatske pristupne pregovore, a u politici, za razliku od običnog života, volovi se možda drže za rogove, ali ljudi nikako za riječ, Hrvatska u srijedu zatvara samo tri poglavlja.
Četvrto, Ribarstvo, uvedeno pod ne baš sretnim brojem 13. u listu od 35 poglavlja, i dalje je ne ledu iako je spremno no susjede žulja aplikacija međunarodnog prava mora poznatija kao ZERP i još neke želje koje baš nemaju veze s ribarstvom kao industrijskom granom.
Ako ijedna politika EU nadolijeva vode na mlin protivnika članstva, to je proširenje. Odnosno praksa da se sa svakom odlukom o najmanjem pomaku u pregovaračkom procesu mora složiti svih 27 zemalja. Nije baš nekakav argument za sve genije koji do u nebo vrište da je EU superdržava. Ukoliko ipak jeste, onda je riječ o urušenoj strukturi koju je u stanju zaustaviti svaka Janšina mušica. Da ne spominjem ludost na jugu gdje je natezanje oko imena Makedonije odavno ušlo u vode bizarnoga.
Naravno, ozbiljno društvo 27 jako ozbiljnih demokracija uredno krsti kandidatsku državu kao Bivšu Jugoslavensku Republiku Makedoniju (FYROM), čudno da se nitko od dežurnih paranoida nije sjetio optužiti Bruxelles za jugo, pardon yugo-nostalgiju. Mađari su se pokazali odličnim susjedima zaključivši da im je veća korist od Hrvatske unutra nego Hrvatske u čekaonici, garantiravši pristupom dugoročno vjernog, pouzdanog saveznika u zajednici 28 država. Priča o ucjenama MOL-a izgleda da je jeftini hrvatski spin s prašinom u oči bačenom iz domaćih interesnih krugova.
Teško je vjerovati da će čak i patološki zaboravljivi Hrvati tako lako progutati sve što im je serviralo susjedstvo s one strane meje i u unutar-EU-ropskim natezanjima solidarno podržavati Sloveniju. Dakle, tri poglavlja se zatvaraju, tri koraka bliže cilju, četvrto čeka. Ljubljana je pripustila Vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku no odlučila je još otezati s Ribarstvom, da se vidi tko je gazda u široj regiji i tko je moćan kada je na njegovoj strani nezainteresirana EU.
Mađarska, čija je politika drugačija, preuzima kormilo prvog dana iduće godine, žarko želi biti predsjedništvo koje će privesti kraju pregovore. Možda i uspije jer predsjedavajuća zemlja- sa sramotnim izuzetkom Slovenije – koordinira proces, gura ga naprijed, pomaže i uvjerava ostatak da je proširenje dobro za sve. Mađari zaista mogu željeti sve najbolje, obećavati i pružati potporu, no baš nije sigurno hoće sve biti gotovo u dolazećih šest mjeseci kad već Zagrebu pet godina i dva mjeseca nije bilo dovoljno za pospremanje vlastite kuće. Preostalo je 28 mjerila za zatvaranje, od toga deset vezanih uz Pravosuđe. U ožujku će Europska komisija objaviti dijagnozu obavljenog posla, bude li dobra, Hrvatska prolazi za Mađara. Naravno, nije samo pravosuđe u igri, za preostalih pola godine valja zaokružiti pripreme za poljoprivredu ili regionalni razvoj te finalizirati škverove. Biti će zanimljivo pratiti do koje će mjere EU honorirati rezultate antikorupcijske borbe s nekoliko velikih skalpova. U zasjedi čekaju suđenja za ratne zločine u domaćem pravosuđu (što znači da u doglednim mjesecima treba doći i još poneka optužnica uz ovu tako zakašnjelu Merčepovu), presuda generalima u Haagu sa svim popratnim zbivanjima te zatvaranje sapunice zvane topnički dnevnici.
Za ova tri poglavlja koja se stavljaju ad acta u srijedu EU smatra da se učinjen "zamjetan napredak", biti će nekih izuzeća u graničnom nadzoru prema BiH što će trajati sve dok Hrvatska ne bude spremna za ulazak u Schengen. Što se Okoliša tiče, Hrvatska spada među rijetke kandidate koji nisu muku mučili s ekologijom gdje manjka administrativnih kapaciteta i provedbe zakona, a Hrvatska je imala dovoljno snažnih argumenata dobiti prijeko potrebna izuzeća jer Hrvatsku od pune aplikacije propisa o tretmanu industrijskog otpada ili kvaliteti zraka dijele milijarde.
I , kad sve bude gotovo, ostaje najgori zadatak, uvjeriti javnost da se EU isplati i naći formulu za smirivanje svih, pogotovo iracionalnih strahova. Jer, većina građana Hrvatske izgleda da se bolje osjeća u nesređenoj zemlji u kojoj su, istina, svi savršeno nezadovoljni u dreku do grla, ali istovremeno blaženi jer nitko ne talasa. Vrijeme je za buđenje i isplivavanje. Drek je dobar samo u vicevima, a Hrvatska je odavno prestala funkcionirati kao sočna šala.
