Radio Soundset plavi i agencija Preclarus komunikacije proveli su istraživanje koje je pokazalo da su građani prilično otvoreni prema alternativnim političkim opcijama. Prema istraživanju, čak 52 posto naših građana smatra da bi za spas Hrvatske "stručnjaci i lideri iz poslovnog svijeta" trebali ući u politiku.
Iako je anketa rađena na tisuću ispitanika, pa se da diskutirati o tome koliko se ove brojke mogu uzeti zaozbiljno, svaki "mudriji" kafićki politički analitičar ovim je došao na svoje. Dvije su sorte kafićkih analitičara – oni koji za situaciju krive manjak domoljublja kod političara, pa prizivaju radikalno desna rješenja i ljude ala Ruža Tomašić i oni drugi, "mudriji", koji za stanje krive nesposobnost, manjak kompetencija i neznanje političara, pa prizivaju rješenja u vidu "stručnjaka i lidera iz poslovnog svijeta".
Što bi ih u politiku privuklo?
Ajmo se za početak zapitati što bi to "stručnjake i lidere iz poslovnog svijeta" privuklo u politiku. Ako je stvarno stručnjak i stvarno lider, onda zasigurno zarađuje nekoliko puta veću plaću od premijera. Nemojmo se zezati, svaki menadžer, i to srednjeg ranga, u stranoj ili dobrostojećoj domaćoj firmi u Hrvata zarađuje ministarsku plaću (zato u politici prečesto i završavaju drugoligaši i sitni kokošari). Zašto bi se takav tip bavio politikom?
Tri su moguća odgovora. Prvi je da mu je stalo do dobrobiti građana i da svoja znanja i sposobnosti želi iskoristiti da im pomogne, što lijepo zvuči u predizbornoj kampanji, ali uz dužno poštovanje, nakon 20 godina iskustva s poslovnim liderima u Hrvata, ne pušim to. Drugi razlog može biti to da ih ne pali novac nego moć, gola želja da budu vlast, a takve bih radije vidio u zdravstvenoj ustanovi nego na sjednici Vlade. Treći razlog bi mogao biti sasvim realna i opipljiva korist.
'Neukrotivi šarm' Željka Keruma
Tako dolazimo do Splita koji je, kad su alternativne političke opcije u pitanju, izgleda, daleko ispred svog vremena. Ne znam samo da li se prisjetiti Liste Velog mista, sastavljene sve od "stručnjaka i lidera iz poslovnog svijeta", ili liderčine Željka Keruma. Naravno, idemo sa Željkom, friškije je. I njegov gradonačelnički mandat dijelom je bio rezultat ove priče. S njegovim "neukrotivim šarmom" spojila se mantra o "uspješnom poduzetniku i lideru iz poslovnog svijeta" koji će "znati i nama ako je znao sebi". Tako je naš poslovni lider završio kao gradonačelnik, a onda u gradskim službama pozapošljavao rodbinu i prijatelje, dodjeljivao poslove kumovima i gradskim novcem sredio Zapadnu obalu, koja se, eto slučajno, nalazi točno ispred, tada još uvijek njegovog, hotela Marjan. Split je, eto, pokušao s "alternativnim političkim opcijama", dvaput doveo na vlast "lidere iz poslovnog svijeta" i nezaboravno se proveo.
Dobro, OK, znam da Kerum nije ono na što naših 52 posto građana iz ankete, s pridruženim kafićkim analitičarima, misli. Njihovi "stručnjaci i lideri iz poslovnog svijeta" apstraktna su visokoobrazovana bića u kravatama i odijelima, a dokazana u svom poslu.
Ajmo na globalni level
Dobro, OK, ajmo onda na globalni level, na apstraktna visokoobrazovana bića s Wall Streeta. Tko je kriv za njegov krah koji je i doveo do situacije u kojoj sada cijeli planet, pa tako i mi, traži spasitelja? Čisto sumnjam da su banke s Wall Streeta zapošljavale amatere. Sve je to bio gol stručnjak do stručnjaka – visokoobrazovan i dokazan u svom poslu. Stručnjaci su procijenili da cijene nekretnina nikad neće padati, stručnjaci su procijenili da mogu dati kredit svakom tko pita, stručnjaci su se zaduživali višestruko više nego su imali realne imovine, stručnjaci iz rejting-agencija su smeću davali rejtinge AAA. Tko je pokušao riješiti cijeli kaos koji su stručnjaci proizveli? Hank Poulsen, visokoobrazovani stručnjak koji je nakon što se u svom poslu dokazao na Wall Streetu, postao američki ministar financija. Je li ga stručnjak riješio? Nije – proizveo je još veći kaos. O čemu se tu radi? O pohlepi. Da bi u ekonomiji, kako je postavljena danas, čovjek bio uspješan, da bi postao "stručnjak i lider u poslovnom svijetu", mora biti pohlepan. Stručno rečeno – mora biti posvećen rastu i profitu. Najpohlepniji od ekipe s Wall Streeta Dick Fuld, direktor Lehman Brothersa, sve do kraha smatran je stručnjakom i liderom broj jedan, kraljem Wall Streeta, a upravo je krah njegovog Lehmana označio početak situacije u kojoj se danas nalazimo.
Ne postoji radnik
U mindsetu takvih tipova, tih "stručnjaka i lidera poslovnog svijeta" danas, sve je resurs i alatka na putu do profita, pa tako i čovjek. U njemu ne postoji radnik kao osoba od krvi i mesa, kao građanin sa svojim potrebama, u njemu je radnik resurs – varijabla u Excelovoj tablici. A lider postaje onaj koji tim ljudskim resursom najbolje operira – koji recimo smanji plaće, uspije natjerati ljude da mu džabe rade prekovremeno ili se dosjeti da bi proizvodnju mogao preseliti u Bangladeš i tako minimalizirati izdatke, a maksimalizirati dobit – najjeftinije se dočepati ljudskog resursa i iz njega izvući maksimalnu dobit.
To je danas, nažalost, profil "stručnjaka i lidera u poslovnom svijetu". Tražiti u njima rješenje ili nekakav treći put jednako je glupo i opasno kao i tražiti ga u radikalnoj desnici. Možda za nijansu manje opasno, ali zato za nijansu gluplje.
