Ne drže se svuda političari grčevito za svoje fotelje. U brojnim drugim zemaljama normalno je da odlaze i zbog puno manjih stvari.
U Švedskoj je ministrica dala ostavku jer nije plaćala TV pretplatu, jedna jer je službenom karticom kupila pelene i čokoladu, a treća jer se otkrilo da je dadilju plaćala na ruke. Norveški ministar otišao je jer je službeni mobitel nosio na putovanje u Iran, a nije trebao. I u Indiji prije 60 godina i u Grčkoj prije dva tjedna: normalno je da ministar ode nakon nesreće vlaka. U Japanu je normalno da ode i ako vlak zakasni pet minuta. Jacinda Ardern je naprosto otišla jer je pregorjela. Čak je i u Kazahstanu premijer dao ostavku zbog visokih cijena goriva, nabrojila je Mojmira Pastorčić za Danas.hr RTL-a.
U Hrvatskoj smo imali i namještanja i baba i stričeva i austrijskih prostitutki: ali imali smo samo tri ostavke iz moralnih razloga. Jedna je Ana Stavljenić Rukavina, koja je otišla s mjesta ministrice zdravstva jer su 23 pacijenta umrla na dijalizi. Makar gospođa je kasnije bila bliska suradnica Milana Bandića, čak je i uhićena. Drugi je Marin Strmota, demograf i državni tajnik koji je ostavku dao usred presice. I broj tri je Damir Krstičević koji se ponio moralno i vojnički kada je ostavku dao nakon pada vojnog aviona u kojem su poginula dva pilota. To je to. Troje ljudi koji su preuzeli odgovornost. Troje moralnih. I to je Hrvatska.