Politički aktivizam glazbenika nije nova pojava. Svojim pjesmama, ali i stavovima koje iznose u javnosti, oni često upozoravaju na probleme i nepravde u društvu, pozivaju na mir i nenasilje, pomažu u borbi protiv gladi i siromaštva. Od 1960-ih do danas pojedinci i sastavi kao što su Bob Dylan, John Lennon, Manu Chao ili KUD Idijoti inspiriraju i motiviraju svoje obožavatelje da razmisle o svijetu u kojem žive, i pokušaju ga mijenjati na bolje.
Međutim, politički aktivizam nije uvijek usmjeren k izgradnji mira, suživota i blagostanja. Problemi nastaju kada poznati pjevači riječima svojih pjesama, kao i stavovima koje iznose u javnosti, izazivaju potpuno suprotne emocije. Poput npr. nacionalne i vjerske netrpeljivosti ili veličanja rata i ratnih zločinaca.
I dok su to na Zapadu ipak tek rijetke pojave u zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije "aktivista" s takvim pretenzijama posljednjih trideset godina nije nedostajalo. Bilo ih je koji su se samoinicijativno priključivali zločinačkim paravojnim formacijama, koji su pripadnicima "nepoželjnih" naroda javno prijetili i vrijeđali ih i koji su slavili vođe odgovorne za masovna ubojstva i etnička čišćenja.
Thompsonova revizionistička nostalgija
Hrvatski pjevač Marko Perković Thompson jedan je od onih koji posljednjih trideset godina veći interes javnosti izaziva svojim političkim stavovima nego svojim pjesmama. Početkom 1990-ih Thompson nije skrivao simpatije prema zločinačkom ustaškom pokretu što je, između ostalog, i ovjekovječio prvim "stihovima" svoje najpoznatije pjesme "Bojna Čavoglave". Za razliku od toga vremena kada se u javnosti nije libio hvaliti suvenirima s likom Ante Pavelića, Jure Francetića i Rafaela Bobana, ili zapjevati o klanju Srba tijekom Drugog svjetskog rata, u posljednje vrijeme pjevač ipak puno pažljivije bira riječi s kojima izlazi u javnost.
Primjer tomu je i intervju koji je nedavno dao novinaru njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. U njemu otvorenog ustašovanja više nema, ali i dalje izostaje jasan stav, ili bolje rečeno jasna i nedvosmislena osuda ustaškog režima i NDH. Pokušaj da svoje stavove prikrije prebacivanjem loptice povjesničarima ustvari je najbolji dokaz da se u njegovu odnosu prema prošlosti ništa nije promijenilo. Jer, upravo suprotno njegovu pozivu da povijest treba prepustiti povjesničarima intervju je još jednom pokazao da njega mišljenje povjesničara uopće ne zanima.
Tako možemo pročitati da Thompson i dalje ne odustaje od izmišljotine da je "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav koji je u 19. stoljeću koristio i ban Jelačić, iako za takvu tvrdnju ne postoji niti jedan jedini povijesni dokaz. Zanimljivo je da ako po tom pitanju već ne vjeruje "lijevima" pjevač očito relevantnima ne smatra niti zaključke "desnih" povjesničara (poput Hasanbegovića) koji također bez ikakve sumnje pobijaju tezu o starom hrvatskom i govore isključivo o ustaškom pozdravu.
Isto tako, unatoč opsežnim arhivskim istraživanjima, brojnim knjigama i znanstvenim radovima hrvatskih, europskih i svjetskih povjesničara koji su nedvosmisleno ustvrdili da je poglavnik NDH bio ratni zločinac i jedan od najvjernijih saveznika Adolfa Hitlera, Thompson i dalje ne zna što bi mislio o Anti Paveliću i njegovoj ulozi u hrvatskoj povijesti, pa kaže: "To želim zadržati za sebe, ali ne zato da izbjegavam tu temu nego ja nisam povjesničar, a i manje sam kompetentan od drugih koji bi o toj temi mogli razgovarati i iznositi mišljenje u javnosti... bilo bi od mene neskromno da dajem ocjene nečije povijesne uloge, radije to prepuštam povjesničarima i sudu vremena".
Zanimljivo je spomenuti i povod za objavu intervjua u njemačkim novinama. Nekoliko dana ranije poznati njemački golman Manuel Neuer uhvaćen je kako na nekoj jadranskoj plaži u opuštenom raspoloženju pjeva upravo jednu Thompsonovu pjesmu. Uslijedile su javne kritike zbog toga što se u pjesmi koja govori o ljepotama Hrvatske kao jedna od regija spominje i Herceg-Bosna. Pa je tako golman Bayerna, zajedno s Thompsonom, prozvan za poticanje teritorijalnog ekspanzionizma.
Dua Lipa i Velika Albanija
Na sreću obojice trenutak "slave" im je, po pitanju posezanja za tuđim teritorijem, otela jedna druga zvijezda, i to svjetskog kalibra. Dua Lipa, mlada britanska pjevačica čiji su roditelji Albanci podrijetlom s Kosova, često u javnosti iznosi svoje političke stavove. I očito, kao i Thompson, pritom ne mari previše za povijesne činjenice i mišljenja stručnjaka. To je pokazala, i odmah brojne reakcije izazvala i nedavnim obraćanjem na društvenim mrežama. Njezina želja da naglasi ljubav prema jednima nepromišljenim je potezom razljutila druge.
Naime, nastojeći naglasiti legitimitet Kosova kao neovisne države pjevačica je svoju Twitter objavu upotpunila kartom "Velike Albanije". Vjerojatno je pritom najmanje marila za emocije Srba, koji (barem dio njih) unatoč činjeničnom stanju na terenu Kosovo i dalje smatraju dijelom svoje države. Ali, svjesno ili ne, ovakvim iskrivljavanjem povijesti i geopolitike mlada je pjevačica uspjela naljutiti i brojne Grke i Crnogorce koji bi se u slučaju oživotvorenja velikoalbanske ideje našli izvan granica svojih matičnih država.
Da su joj od znanstveno utvrđenih činjenica zanimljivije znanstveno upitne teze pjevačica je u istom tvitu pokazala i isticanjem pridjeva "autohton" kojim je htjela naglasiti direktnu vezu između današnjih Albanaca i balkanskih prastanovnika Ilira. Između dva narativa, onoga koji na temelju najnovijih povijesnih, arheoloških i lingvističkih istraživanja dovodi u pitanje ovu teoriju i onoga koji je oduvijek bio više politički motiviran nego znanstveno utemeljen, Dua Lipa se odlučila za onaj koji joj je očito zvučao više fora.
Vjerujem da se gospođici Lipi s obzirom na mladost, mjesto prebivališta i posao kojim se bavi navedene kritike mogu činiti pretjerane i besmislene. Kao što bi se vjerojatno i njezinim roditeljima činile potkraj 1980-ih u Prištini. Nakon čega su se vrlo brzo, kao i svi mi ostali na ovim prostorima, dobili priliku uvjeriti u tragične posljedice iskrivljavanja prošlosti i poigravanja s granicama "Velike Srbije", "Velike Hrvatske" ili "Velike Albanije".
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
