Jedan od najistaknutijih boraca za slobodu u Drugom svjetskom ratu Ivo Lola Ribar, poginuo je na današnji dan, 27. studenoga 1943. godine pod okolnostima koje su i danas predmet nagađanja i sporenja. Je li njegova smrt zaista bila posljedica neprijateljskog napada ili je riječ o podmukloj igri unutar samog komunističkog rukovodstva? Tajna koju je on nosio sa sobom možda je zauvijek ostala zakopana na Glamočkom polju gdje je skončao, a istina o njegovoj smrti sve je nejasnija, s brojnim teorijama koje su se uplele u političke igre tog vremena.
Mladost posvećena borbi za slobodu
Ivo Lola Ribar rođen je 23. travnja 1916. godine u Zagrebu, u tadašnjoj Austrougarskoj Monarhiji, dok je svijet bio pogođen Prvim svjetskim ratom. U svojim dvadesetim godinama, Ribar je bio jedan od najistaknutijih vođa revolucionarnog pokreta u Kraljevini Jugoslaviji, a njegov angažman u organizaciji SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije) i poslije u partizanskom pokretu donio mu je velik ugled. Imao je izuzetno obrazovanje, bio je briljantan student, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. No nije se libio preuzeti odgovornost u najtežim vremenima, postajući jedan od najmlađih vođa narodnooslobodilačkog pokreta.
Njegov politički angažman postao je još očigledniji 1941. godine, kada je organizirao brojne akcije SKOJ-a. Godinu dana kasnije, prešao je na oslobođeni teritorij u zapadnoj Srbiji gdje je stekao još širu popularnost među partizanima. S vremenom, postao je i glavni urednik listova "Narodnooslobodilačka borba" i "Borba", koji su igrali ključnu ulogu u mobilizaciji naroda.
Krajem 1943. godine, Ivo Lola Ribar bio je izabran za šefa prve partizanske vojne misije, koja je trebala otići u Kairo. Iako je bio na čelu ove misije, Ribar nije mogao ni naslutiti da će upravo taj put biti njegov posljednji.
Smrt kao rezultat političkih spletki
U službenoj verziji događaja, smrt Ive Lole Ribara opisivana je kao rezultat neprijateljskog napada – bombardiranja aerodroma na Glamočkom polju 27. studenoga 1943. godine. Neprijateljski avion, navodno, pogodio je avion u kojem je bio Ivo Lola, a eksplozija je odnijela život jednog od najvećih heroja partizanske borbe. Toga dana, mladi revolucionar imao je samo 27 godina.
Međutim, ubrzo su se pojavile glasine koje su tvrdile da Lola Ribar nije stradao od neprijateljske bombe, već je bio žrtva unutrašnje borbe unutar jugoslavenske Komunističke partije. Kroz godine nakon rata, počele su se širiti špekulacije da je njegov život oduzet jer je bio ozbiljan konkurent Josipu Brozu Titu. Mnogi su se pitali je li njegova smrt bila rezultat političkih spletki, neuspjelih pokušaja preuzimanja vlasti unutar komunističkog rukovodstva.
Jedan od najglasnijih kritičara službene verzije događaja bio je novinar i disident Momčilo Jokić, koji je u svom bestselleru "Tajni dosje Josip Broz" detaljno istraživao okolnosti koje su dovele do Ribarove smrti. Jokić tvrdi da 27. studenoga 1943. godine nije bilo bombardiranja, nego je Lolin zrakoplov je napala njemačka štuka koja je ispalila rafalnu paljbu. Prema Jokiću, Lola je ranjen, ali je uspio napustiti avion. No, ubrzo se otkrilo da nije bio samo žrtva neprijatelja, nego i unutarnjih sukoba, a njegovu smrt je orkestrirao sam Vladimir Velebit, vođa njegove osobne sigurnosti.
Intrige, zavjere i politika
Naime, prema Jokiću, cijela misija u Kairo imala je političku dimenziju. Lola je trebao biti simbol jugoslavenske borbe u kontaktima s Britancima, ali njegova smrt je otvorila vrata za potpuno novo prepoznavanje Titovog vodstva među saveznicima. Iako su dvije druge osobe preživjele napad, Lola je bio žrtva koja je omogućila daljnji politički rast Tita i potpuno eliminiranje konkurencije unutar partije.
Bitsa Ive Lole Ribara u Zagrebu
Godinu dana kasnije, Vladimir Velebit, koji je bio ključni organizator misije u Kairo, pregovarao je s britanskim vlastima, a sve kulminiralo susretom s Winstonom Churchillom 1944. godine. Na taj način, partizanski pokret dobio je puni legitimitet u očima saveznika, a Josip Broz Tito je izrastao u nezaobilaznog lidera jugoslavenskih partizana.
Heroj ili politička žrtva?
Tajna o Ivi Loli Ribaru, međutim, nije nestala ni nakon njegove smrti. Povjesničar Vjenceslav Cenčić u knjizi "Titova posljednja ispovijest" otkriva da je Tito bio svjestan da je Lola poginuo izdajom, ali nikada nije otkrio tko je stajao iza toga , piše Kurir. Iako je Tito povremeno komentirao tu smrt, njegov odgovor bio je šutljiv i neodređen. Na pitanje o organizatoru izdaje, Tito je samo rekao: "Znamo da je Lola poginuo izdajom, ali mi do danas nismo za povijest rekli tko je bio organizator te izdaje i koji joj je bio cilj."
Ivo Lola Ribar ostaje jedan od najsvjetlijih simbola otpora protiv nacizma i fašizma, ali njegova smrt – i dalje obavijena misterijom – baca novo svjetlo na političke intrige koje su se odigravale u Jugoslaviji u ratnim godinama. Iako je za povijest ostao narodni heroj, postavlja se pitanje je li njegova smrt zaista bila slučajan gubitak vođe ili hladno planirana politička eliminacija koja je omogućila Titov politički uspon. Tajna smrti Iva Lole Ribara možda će zauvijek ostati nerazjašnjena, a sam njegov lik, pomalo zagonetan, ostat će snažna legenda u povijesti bivše Jugoslavije.
POGLEDAJTE VIDEO: Partizanski pokret: Sisački komunisti su se mobilizirali čim su čuli za invaziju na Sovjetski Savez
