Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine reagiralo je na napise o dodjeljivanju stana predstojniku premijerovog ureda Zvonimiru Frki-Petešiću tvrdeći da u tome nema ništa sporno. Međutim, u svom obrazloženju ne spominju podatak, koji je objavio Net.hr, da supruga i djeca Frke-Petešića imaju prijavljeno prebivalište u zagrebačkoj Dubravi, na adresi na kojoj je i on bio prijavljen dok nije 2014. otišao na dužnost veleposlanika u Maroko.
'Nema useljiv stan ili kuću u Zagrebu'
Priopćenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine prenosimo u cijelosti:
“Nakon brojnih medijskih upita i napisa na temu državnog stana u kojem boravi predstojnik Ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske g. Frka-Petešić, dužni smo istaknuti sljedeće činjenice. Naime, na temelju podnesenog zahtjeva tadašnjem Ministarstvu državne imovine, g. Frki-Petešiću dodijeljen je stan na korištenje u Zagrebu (Odlukom Ministarstva od 13. listopada 2017. godine).
Budući da je dužnosnik potvrdio kako u vlasništvu ili najmu nema useljiv stan ili kuću u Zagrebu, na mjestu obavljanja preuzete dužnosti, g. Frka-Petešić ostvario je pravo na dodjelu stana u državnom vlasništvu, nevezano od svog prebivališta. Stoga, u predmetnom slučaju, pitanje njegovog prebivališta nije bio uvjet u postupku donošenja odluke o dodjeli državnog stana.
'Nije uvijek moguće pronaći stan točne površine'
Veličina predmetnog stana iznosi 96m2, a isti je ostvario pravo na njegovo korištenje temeljem Zakona o upravljanju državnom imovinom, te u skladu s odredbama Uredbe o mjerilima i kriterijima dodjele na korištenje nekretnina za potrebe tijela državne uprave ili drugih tijela korisnika državnog proračuna te drugih osoba (NN, br. 127/13). Podsjećamo ujedno kako su Državne nekretnine d.o.o. i Ministarstvo već obavijestili javnost da je g. Frki-Petešiću dodijeljen stan u skladu s pravnim okvirom na temelju kojeg je ostvario pravo na stan veći od 60m2, čemu se pridodaje i 10 m2 po članu obitelji (suprugu i dvoje djece).
Napominjemo ujedno kako je broj slobodnih državnih stanova ograničen te je jasno da među raspoloživim stanovima nije uvijek moguće pronaći stan točne površine, te se u praksi može dodijeliti nešto manji ili veći stan, a sve u okvirima pripadajućih prava i koji je po svojoj veličini najprikladniji s obzirom na broj članova”.