U Barbanu u Istri okupila se cijela politička elita - Kukuriku koalicije na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem, ali nije izostao niti dolazak predjsednice Kolinde Grabar-Kitarović. S premijerom smo popričali o izbjegličkoj krizi u okolnim zemljama, ali i tom je li Hrvatska spremna pomoći očajnim ljudima koji bježe od rata u potrazi za boljim životom.
Ukoliko se izbjeglička ruta preusmjeri prema Hrvatskoj, jesmo li spremni za prihvat izbjeglica i što možemo naučiti iz makedonskog primjera?
Nije moguće da će se ta situacija ponoviti u Hrvatskoj. Od prvog dana sam i u Hrvatskoj i na Europskom vijeću govorio kako je Hrvatska zemlja koja je dobila tuđu pomoć kada joj je bilo najteže, i u skladu sa svojim mogućnostima spremni pomoći i to ćemo napraviti ako bude potrebe. Ne očekujemo da se to premjesti u Hrvatsku, ali ukoliko se to dogodi, moramo biti ljudi, kršćani, muslimani, imati srca i ne biti žicari.
Koliko Hrvatska može primiti izbjeglica?
Ne mogu još o tome govoriti. Tu su financije najmanji problem. Postoje resursi i izvori iz kojeg se to može financirati. Ponavljam, Hrvatska nije u Schengenu. Hrvatska nije cilj ili meta, ali, ponavljam, ne radi se ovdje o vrećama kupusa, nego o ljudima. To su ljudi koji su očajni, koji bježe iz teške situacije i ne možemo ih dočekati pendrecima.
Smatrate li da je za te očajne ljude potrebna strategija i kada će Hrvatska donijeti strategiju o zbrinjavanju izbjeglica?
Hrvatska ne može imati strategiju mimo Europske unije, a EU je trenutno nema. Uniju je ovo dočekalo kao iznenađenje. Njemačka će ove godine primiti gotovo milijun ljudi.
Što onda možemo?
Ukoliko dođe do humanitarne krize većih razmjera, možemo i hoćemo pomoći. Primit ćemo više stotina ljudi kroz ovaj program koji je već bio dogovoren na Europskom vijeću. Tu smo, nećemo bježati od svoje odgovornosti. Prije svega kao ljudi.
Vjerujete li da će Hrvati biti solidarni?
Vjerujem da da. To govorim cijelo vrijeme. Kada je nama bilo najteže, nama Talijani i Nijemci nisu zatvorili svoja vrata.
