Obrazovanje je, upozoravaju stručnjaci, ponovno upalo u ralje politike. Sve je upitnije hoće li se nastaviti reforma školskog kurikuluma na kojoj se radi posljednjih godinu i pol. Danas je pao ultimatum, a u srijedu će javnost znati - što dalje.
Prvi čovjek kurikularne reforme Boris Jokić danas je poručio da se najvažniji dio nacionalne strategije obrazovana još ne gasi, ali samo ako ministar Predrag Šustar odbaci zaključke Saborskog povjerenstva koje je sedmeročlanoj radnoj skupini za provedbu kurikuluma odlučilo pridodati još deset članova.
A Jokić je bio i gost u RTL-u Danas kod Mirjane Hrge, gdje je pojasnio što očekuje od ministra znanosti i obrazovanja.
Ovo pomalo sliči na odnos HDZ-a i Mosta, radite na navodno zajedničkom projektu, ali ništa ne štima. Što se događa? Kažete da se politika uplela...
Pa dobro, nismo niti HDZ niti Most. A politika se u ovom slučaju jest uplela, s jedne strane. Dva su razloga za današnji događaj. Jedno je zapravo deklarativna podrška ovom procesu. Već dugo vremena ta podrška načelno postoji, međutim, ona nije stvarna. Ne očituje se u potpori ljudima koji rade, njihovi ugovori uopće nisu isplaćeni, značajnom dijelu nisu isplaćeni putni nalozi. To sve kasni, nema operativne podrške.
Zapravo, hoćete reći, nema novce?
Ne, novca ima. Što je bizrano, novca ima, samo politika ponekad zaboravi na ljude i stavlja se ispred ljudi, a ljudi zapravo trebaju biti ispred politike. Naročito u obrazovanju. Ova reforma je krenula odozdola, to je reforma iz zbornica, škola, na njoj radi značajan broj nastavnika, ravnatelja, stručnih suradnika iz svih dijelova ove zemlje. Komunicirana je u stručnoj raspravi na tisućama mjesta i radi se zapravo o tome da ova zemlja na neki način živi tu reformu. A da bi je Hrvatska provela, potrebna je jasna podrška, operativna, ali i politička.
Što to točno znači?
Operativna podrška znači da se svi procesi rade na vrijeme, da se poštuju rokovi.
Što sada fali?
Štošta fali. Npr. da osoba putuje 13 puta i za to ne dobije niti jedan putni nalog zato što to stoji nekome na stolu i taj netko to ne želi potpisati. S druge strane, ta osoba ulazi u minus na računu, plaća kamate za minuse.
Želite reći da nastavnici sada putuju o svom trošku i pokušavaju provesti reformu?
Kao i obično, oni su to radili. Ali da bi to funkcioniralo, morate brzo isplaćivati i na vrijeme to raditi. Ali želim reći jednu stvar, nije na meni da o tome brinem, ja nemam operativnu moć. Međutim, imam odgovornost. U Japanu ljudi daju ostavku ako vlak kasni jednu minutu.
Vi ste ozbiljni oko te ostavke u srijedu?
Nije to ostavka. Nas sedmero na tome radi 16 mjeseci. Za nas je najteže reći - mi ćemo odstupiti. Mi ćemo dati podršku kome god tko želi nastaviti ovaj proces. Nismo nezamjenjive osobe...
Ali preduboko ste ušli u priču da biste sada samo tako izašli van...
Nije to samo tako, to traje već predugo.
Jeste li ponudili ostavku ili ne? Je li ovo ultimatum ili ne?
Da, jesmo. To nije ultimatum, potrebno je jasno reći javnosti nekoliko stvari. Prvo, hoće li uopće biti ove reforme. Drugo, kada će se ta reforma dogoditi. Treće, ima li Hrvatska novce za tu reformu. Četvrto, hoće li se napraviti poziv za škole da se prijave za to i pod kojim uvjetima.
Vi niste dobili od ministra niti jedan odgovor na ova pitanja?
Na neke jesam. Međutim, želim da javnost zna te odgovore i želim da oni budu jednoznačni i neupitni.
Što mislite, zašto se ministar skriva?
Ne mislim da se skriva, mi smo se i danas vidjeli. Mislim da
postoji načelna ideja da je reforma potrebna, međutim, ozbiljne
zemlje trebaju operativnu podršku. Ja očekujem da će ministar
izaći pred javnost i dati odgovore na ova pitanja. A druga je
mogućnost, i ona je aposlutno legitimna, da mi u srijedu
ostupimo. I kažem, dat ćemo svakome potporu da nastavi ovaj
proces. Ideja reforme ne počinje i ne završava s nama, nije
poslije nas potop. Štoviše, dat ćemo podršku svakome. Međutim, mi
nemamo više niti moralni niti ljudski autoritet i integritet da
te ljude vodimo. I smatramo da ozbiljna država, ako Hrvatska to
jest, mora ozbiljno operativno stati iza složenog procesa poput
ovoga. Hrvatska može ovo iznijeti, hrvatski učitelji, nastavnici,
akademska zajednica, roditelji... Učenici mogu imati bolje,
smislenije obrazovanje, u skladu s 21. stoljećem i razvijenim
zapadnim zemljama.
