Međunarodni je dan svjesnosti o mucanju. Na svijetu muca oko 70 milijuna ljudi, zbog čega se često susreću s predrasudama, zadirkivanjem i nerazumijevanjem okoline. Kako bi se podigla svijest o tome Meštrovićev paviljon u Zagrebu gdje su se okupile osobe s ovim problemom, logopedi i studenti - osvijetljen je tirkiznom bojom. Mucanje su pobijedile i mnoge slavne osobe - od Gibonnija, Slavena Bilića i Darka Rundeka, do Elvisa Presleya i Winstona Churchilla.
"Imao sam ja govornu manu, još je imam, od svoje 4.,5. godine, ali sam se tijekom godina naučio živjet s tim, kontrolirati je. U početku mi je bila problem, međutim, kasnije smo postali prijatelji", kaže Slaven Bilić, nogometni trener.
"Ja bi preporučio svojim vršnjacima koji mucaju da uspore, te da idu polako. Da se ne trebaju žuriti nigdje te da se toga ne trebaju bojati. Ako imaju problem da mogu potražiti pomoć", kaže Josip Herout iz Zagreba.
Kod Meštrovićevog paviljona povodom ovog dana uživo se javila i Ida Hamer.
Ovogodišnji moto je 'Nek se vidi, nek se čuje' s naglaskom na to da osobe koje imaju problem s mucanjem se toga ne bi nikako trebale sramiti i da to ne smije biti nikakva tabu tema. Čuli smo i ranije i brojne osobe iz javnog života. Jedan od njih je i Dino Rađa
"Naučio sam se kroz život, otkad sam bio klinac, otkad mi se rodila sestra sam počeo mucati. Odmah sam išao na vježbe i naučio kako prevladati problem. Mnogi ljudi ne znaju da mi se to događa jer postoje alati s kojima se možeš prilagoditi. Preporučujem svim klincima da se ne boje, da se ne srame, da odu, nauče kako s time živjeti jer je to nešto što je neizlječivo i što te prati čitav život", kazao je Dino Rađa.
Na pitanje kakve ga emocije uz to vežu.
"Nekako sam se saživio i uopće ne razmišljam o tome. Kad mi dođe trenutak krizne situacije samo izdahneš duboko i ubaciš samoglasnik pred teško slovo i riješiš stvari. To je sada već toliko automatizirano da ne trebam više o tome razmišljati", kazao je Dino Rađa.
Koliko Hrvata ima problem s mucanjem?
"Točnu brojku ne znamo, ali jedan posto populacije u Hrvatskoj muca isto kao što i jedan posto svjetske populacije muca", kaže Ana Leko Krhen, logopedica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.
"Ako mucanje zamislimo kao santu leda, dakle onaj mali dio iznad mora su one netočnosti, onaj dio koji mi vidimo i čujemo. Onaj puno veći dio je ispod površine. To su različite emocije s kojima se djeca i osobe koje mucaju susreću. Od straha, srama, krivnje, neugode. Vrlo često izbjegavaju situacije u kojime se trebaju izložiti. Djeca se boje da ne bi bili izloženi izrugivanju", rekla je Leko Krhen.
