Slatki zalogaji autohtnog izgleda i jedinstvenog okusa traženi su diljem Hrvatske. Svaki je medenjak ručno rađen i napravljen od najboljih namirnica po receptu iz 1902. godine, a za njihovu izradu zaslužne su članice Braniteljske zadruge "Medene ruke" iz Vukovara, koje od 2010. godine u svojoj radionici prave taj tradicionalni hrvatski kolač.
''Tradicija je duboko ukorijenjena u nama i trudimo se otrgnuti
je zaboravu. Izvornosti pak želimo dodati i novu dimenziju
prihvatljivu današnjem vremenu i svakako prepoznatljivu'',
ističe predsjednica BZ-a "Medene ruke" Fanika
Janko. Medeni kolači, čiji je rok
trajanja najmanje šest mjeseci, iz grada koji je bio
teško pogođen ratnim vihorom odlaze tako do ljubitelja slatkih
zalogaja u obliku Vučedolske golubice ili vodotornja, simbola tog
herojskog grada.
''To je jedinstvena simfonija izgleda, okusa i mirisa. A u
poplavi kičerajskih suvenira želja nam je od početka bila
ponuditi autohtoni medeni suvenir'', opisuje Janko. Oblike svojih
medenjaka, kao i originalnu recepturu s početka 20. stoljeća,
zadruga je, kaže, i zaštitila u Zavodu za intelektualno
vlasništvo. U stvaranju tih posebnih medenjaka sudjeluje 10
članica zadruge, a sve su braniteljice ili djeca poginulih i
nestalih branitelja iz Domovinskog rata.
''Mi smo jedina braniteljska zadruga žena na razini Hrvatske koja
je aktivna, i funkcionira, gotovo već desetljeće'', napomenula je
u razgovoru za
Glas Slavonije Janko.
Osim vukovarskih simbola, medeni kolači iz Vukovara odlaze i u
obliku prepoznatljivih motiva hrvatskih gradova, od Iloka do
Dubrovnika: ''Za Dubrovnik su to medenjaci, primjerice, s motivom
sv. Vlahe, za Split je to zvonik crkve sv. Duje, morčić za
Rijeku, Arena za grad Pulu, za Zadar je to crkva sv. Donata,
kumica za Zagreb, Orion za Vinkovce ....'', opisuje Janko, a o
motivima hrvatskih gradova na slatkim i jestivim suvenirima
proizvedenim u Vukovaru dogovaraju se s turističkim uredima ili
gradskim službama koje im često naručuju medenjake koji osvajaju
ljepotom i izrade i ambalaže.
Medenjake se pakira i u drvene škrinje Hrvatske, u
minijaturnim izdanjima, koje su oslikane po uzoru na
primjerice višku, virovitičku ili pak vukovarsku škrinju,
čiji su motiv crveni tulipani na bijeloj podlozi.
Oslikavaju ih na tradicionalni način, voskom, a njihov
je medenjak postao vrlo omiljen jer ga se može i
pojesti pa neće samo kao ukras skupljati prašinu.
No, vukovarski medeni kolači iz radionice Braniteljske zadruge
nerijetko završe i u inozemstvu, a Janko ih je promovirala prije
nekoliko godina i u sjedištu UN-a u New Yorku prilikom zasjedanja
Glavne skupštine. Povremeno im i tvrtke naruče medenjake s
njihovim znakom pa su tako radile 'pauka' za Parking Zagreb
ili 'zmiju' za zagrebačke Ljekarne, životinje za Zoološki
vrt u Zagrebu ili pak 'sovu' za Noć muzeja.
''Od početka proizvodnog procesa pazile smo da sve bude autohtono
hrvatsko. Slijedeći našu bogatu slavonsku tradiciju, za smjesu
medenjaka koristimo recept naslijeđen od bake naše članice. Nakon
izrade smjese, tijesto se razvalja i kalupom dobivaju oblici.
Zatim se peku i nakon hlađenja dovršavaju ocrtavanjem. Medenjak
pakiramo u prozirnu foliju, s našim logom otisnutim na prikladan
papir'', opisuje Janko, no recept je - tajna. Otkriva tek da se
prave bez masnoća.