Laura Filipaj imala je puno prepreka u svome životu, ali ni ona ni njena obitelj nisu nikad odustajali, piše Žena.hr.
Osmogodišnja Laura u svoju obitelj je stigla, kako kaže njezina majka, s prijateljem Downom i potpuno ih promijenila. Mama Larisa, tata Dean, brat Lucas otkrili su tako jedan novi svijet, pun velike ljubavi, straha zbog budućnosti, ali i drugačijih borbi. Sada je cijela obitelj toliko sretna jer je Laura krenula u školu - uz veliki trud cijele obitelji, posebno roditelja, mala Laura stavila je torbu na leđa i sjela u školsku klupu.
"Nakon godina truda, rada, krvi i suza došao je i taj famozni prvi dan škole. Kad se samo sjetim svih izjava koje sam dobila da Laura neće puno toga moći. Koliko suza i strahova. Ponosno i uzbuđeno je odšetala kada ju je učiteljica prozvala, sa samopouzdanjem i vjerom u sebe. To je sve što sam željela do danas. To je sve o čemu sam sanjala", kaže mama Larisa o prvom danu škole svoje princeze.
Međutim borba za što bolji život malene Laure i dalje će zahtijevati puno truda i žrtve jer djeca s poteškoćama u razvoju trebaju dodatan poticaj, puno rada i okolinu koja ih razumije. No da bi im bilo lakše svatko u njihovoj okolini može pomoći, ovi mali heroji trebaju pomoć svojih malih kolega u školskim kupama, njihovih roditelja, učitelja i svih koji će biti oko njih jer tako mogu učiti i lakše se spremati za što samostalniji život. Upravo zato mama Larisa napisala je sve ono što osjeća, a pismo prenosimo u cijelosti.
"Znate li da samo 20% jajnih stanica s viškom 21. kromosoma preživi prvu diobu stanice? Da od tih 20%, oko 20% preživi do oplodnje? A od tih 20%, samo 20% preživi prvu diobu stanice nakon oplodnje? Kolike su šanse da imate to dijete u svom životu? Gotovo NIKAKVE.
"Jedino objašnjenje je da je takvo dijete borac i da se borilo za život od prvog trenutka oplodnje. U tom smislu, te uzevši u obzir činjenicu da takva djeca prevladavaju ne jednu, već tisuće grešaka koje bi trebale rezultirati prekidom života, oni su super heroji."
E sad neka djeca će imati tu čast da se ove godine po prvi put susretnu s nekim od tih superheroja u svom razredu. Tako je dragi moji prvašići i roditelji, baš vi ste odabrani biti na putu školovanja tih posebnih superheroja. Istaknut ću vam samo par činjenica zašto ste baš vi rijetki sretnici.
Kada vaša djeca upoznaju baš ove superheroje gledat će ih s čuđenjem i nelagodom, pomalo uplašeni. Ustručavat će im se prići jer će uvidjeti da je nešto drugačije, ali opet isto. Vidjet će da je to dijete kao što su i oni, ali će i osjetiti da to dijete ima supermoći. Kada taj super heroj upotrijebi svoju moć zagrljaja i poljubaca, koja ruši i najhladnije i najdeblje zidove hladnih emocija, strah i nelagoda će polako nestajati, a ostat će znatiželja koja će s vremenom prijeći u prijateljstvo. Baš ta prijateljstva će im se urezati duboko u sjećanja kada se budu prisjećali školskih dana.
Pričat će se o nekoj tamo Lauri, kosookoj djevojčici s kromosom viška, koja ih je sve grlila i ljubila bez obzira kako su se prema njoj odnosili. Govorit će da su je teže razumjeli, ali su sve osjećali. Kada nam je trebala emocionalna podrška Laura je bila tu za nas. Dijelila je s nama svoju jedinu čokoladicu i smijala se kako smo svi musavi. Gurala se biti prva jer je htjela biti jednaka u svemu s nama. Ispravljala nas je kad smo radili nešto što nije dopušteno, ali nas je i grlila kada smo plakali. Voljela nas je baš takve kakvi jesmo i nije poznavala zločestoću. Odrastala je uz nas i kako je ona učila od nas, mi smo naučili još više od nje.
Naučili smo što je bezuvjetno prijateljstvo u dobru i zlu.
Naučili smo iskreno izražavati svoje emocije i biti empatični.
Naučili smo primati i davati ljubav.
Naučili smo da je različitost prekrasna i da čini ovaj svijet ljepšim mjestom.
Naučili smo biti LJUDI u pravom smislu te riječi.
Zato vas, roditelje, molimo da pričate sa svojom djecom i pokažete im superheroje oko njih. Oni su jači nego što ćemo ja i vi ikada biti. Zbog toga, i mnogo čega drugoga, zaslužuju divljenje, ali i pomoć da šire svoje supermoći. Pomozite im da od vaše djece naprave bolje ljude.
Sretna nam svima nova školska godina.
POGLEDAJTE VIDEO: Filip i Helena s Downovim sindromom s prijateljima se natječu u pravljenju pizze: 'Fenomenalno je'