DIREKTOVA REPORTAŽA IZ KOSTRENE /

Majka im se ostala boriti, a dvojica dječaka stigla su iz Ukrajine u Hrvatsku: 'Taj dan probudila me riječima - počeo je rat'

U Hrvatskoj je trenutno 232 ljudi iz Ukrajine. Neki od njih došli su kao turisti, ostali kao izbjeglice

1.3.2022.
9:45
VOYO logo

"Bio sam jako šokiran, nisam ovo očekivao da će se dogoditi. Mama me probudila s riječima: 'Počeo je rat'. Ja sam bio tako uplašen", priča Erik iz Kijeva.

Kako se uopće usuditi dirati u bol tih dječaka. Braća od 12 i 14 godina. Za sobom su ostavili sretno djetinjstvo, pažljivo ga je čuvala njihova majka. Vojnikinja, koja se morala ostati boriti, ali djecu je spasila. Put od Kijeva do tetke u Kostreni trajao je dva dana.

"Stali smo u gradu Rivne, prenoćili smo u motelu i oko 5 sati ujutro čuo se zvuk eksplozije", kaže Erik.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image
DENIS IVANČIĆ /

Hrvat iz Ukrajine za Direkt: 'Večeras je bila najgora noć do sada. Oglasile su se sirene, ljudi su bježali u bunkere'

Image
DENIS IVANČIĆ /

Hrvat iz Ukrajine za Direkt: 'Večeras je bila najgora noć do sada. Oglasile su se sirene, ljudi su bježali u bunkere'


Morali su bježati. Nastavili su put do Mađarske granice, a s njima i njihov pas Nero.

"Nero nas je štitio. Na svaki glasan zvuk koji bi čuo, počeo bi lajati. Čuvao nas je", ponosno govori dječak Erik.

Na granici ih je strepeći čekala tetka. U Petak. Bio joj je rođendan.

"Moja je sestra ubacila klince u auto od neke žene, koju ne poznaje. Samo da ona vozi van Ukrajine. To je nešto bilo što ti gledaš na televiziji samo u filmovima. I misliš da se to nikad neće desit tebi", objašnjava Ljilja Živanović, tetka dječaka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa


"Sad će biti sa mnom i ja znam da oni sigurni. U jednom to je najbolji rođendan i najgori rođendan u mom životu", kazala je Živanović.

Najstariji nećak od 24 godine ostao se boriti. Najmlađi se bori u sebi.

"Sada sam dobro, samo sam zabrinut za svoju mamu i prijatelje koji su ostali u Ukrajini. Brinem se zato što je moja mama ostala u Kijevu", kaže Kiril.


Njegov teret kao da se može opipati, a nekoliko kilometara dalje u Matuljima nalazi se  Viktorija. Baš kao i još jedan bračni par sa suprugom je stigla na odmor, a ostala u izbjeglištvu.

"U šoku, u šoku, to je strašno. Do kraja nismo vjerovali da se to može dogoditi. Zahvaljujem za dobro srce Vladimiru i Veri zato što nam pomažu", kaže Viktorija iz Užgoroda.

Reporterki RTL-a Vladimir je dao cvijeće te rekao: "Ukrajinska boja vidite da je plava i žuta. Plavo je nebo, a žuto je žito."

I Vladimir je rodom iz Ukrajine. U Matuljima su njegove prijatelje, koje je sa suprugom ugostio, zatekle ratne vijesti.


Vera i Vladimir Provuči u svoju će kuću uskoro primiti 20 Ukrajinaca, koliko ih mogu smjestiti. On je predsjednik Društva Rusina i Ukrajinaca i sve će ih dočekati u ukrajinskoj narodnoj nošnji.

Na pitanje kako se osjeća budući da su to ipak njihovi korijeni, VLadimir odgovara: "Sad smo dobro, bilo je strašno, bilo je užasno, a sad kad imamo tu vodilju te pomoći sad smo dobro. Sada ustvari živimo za druge, ne za nas."

Njihovi će sunarodnjaci i noćas slušati zvukove rata. Suze Kirila su u tišini, koja jednako glasno odjekuje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
fnc 20
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo