Od kada ste imenovani potpredsjednikom Vlade i ministrom uprave nema Vas u javnosti. Kako ste se kao stomatolog snašli u tim funkcijama?
Kad je na samom kraju pregovora HDZ-a i Mosta odlučeno da ja preuzmem te dvije dužnosti poruka je bila jasna – Most koji je nastao povezivanjem nezavisnih lista, pa tako i moje omiške liste u samom začetku nacionalne priče – treba pokazati mogu li se ozbiljne promjene događati i na državnoj, a ne samo lokalnoj razini. Sjećate se medijskih dvojbi mogu li gradonačelnici i načelnici malih gradova i općina prenijeti svoja iskustva na državu i je li to usporedivo. Nakon prve kampanje i velikog rezultatskog iznenađenja Mosta slijedio je prvi pokušaj preuzimanja izvršne odgovornosti, zatim sve one turbulencije o kojima sam i ja sam izrekao određene zamijećene kvalifikacije i pad Vlade i raspuštanje Sabora prvi put u hrvatskoj politici. Ja sam sigurno zadnji na koga bi se javnost kladila da će s HDZ-om ići u novi pokušaj i to na najvišoj izvršnoj poziciji. Ali izborni rezultat je bio takav. A ja nisam ni kukavica ni heroj, nego samo netipični političar koji ne dopušta da ga se ukalupi. Da, pokušat ću napraviti ono zbog čega sam i zalutao u politiku – popravljati javnu upravu, kako lokalnu tako sada i državnu, bez karijerne panike da će mi se život srušiti ako ne uspijem. Bez vrijeđanja ću konstatirati da se gotovo nijedan ministar uprave baš i nije pokazao uspješnim, jer nam se država gotovo izgubila u organizacijskom labirintu.
Pitate me kako ću se sad ja kao stomatolog u svemu tome snaći. Pa tako da nemam kompleks okupljati oko sebe osobe koje svaka u svojem području znaju više od mene. U gotovo dva mjeseca nisam izašao u javnost i skupljao bodove na površnim stvarima, a ne namjeravam to ni tijekom čitava mandata, nego sam se suočio sa zadaćama koje se očekuju od preuzetih dužnosti i krenuo okupljati tim koji ću za nekoliko dana i predstaviti. Uz možda još dva-tri pojačanja to je tim s kojim se usudim krenuti u konačno rješavanje hrvatskog organizacijskog labirinta. Samo Most i HDZ mogu to zaustaviti tako da kažu „ali mi smo se samo šalili kad smo vam povjerili re formu uprave, mi to nismo mislili ozbiljno“. Samo u tom slučaju cijeli će tim istoga dana vratiti mandat i reći zbogom Titaniku hrvatske javne uprave.
Na posljednjoj sjednici Vlade predstavili ste Akcijski plan provedbe Strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2017. do 2020. Što zapravo plan donosi?
Akcijski plan provedbe Strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2017. do 2020. godine koji je usvojen na posljednjoj sjednici Vlade, jedno je od ključnih područja na kojima će, uz poreznu reformu, Vlada temeljiti svoje djelovanje do 2020. To je iznimno važan dokument na kojem smo radili od prvog dana preuzimanja ministarstva. Tu moram pohvaliti i dio pomoćnika iz prethodne Vlade i suradnju s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava koji su u tišini u mjesec dana odradili golemi posao koji je bio neodrađen zbog pada prošle Vlade. Riječ je o dokumentu koji je temelj za cjelovitu i dubinsku reformu javne uprave. Riječ je o dokumentu zbog kojeg se i pojam reforma vraća na velika vrata u našu javnost. Tri su ključna prioriteta ovog Akcijskog plana: izgradnja učinkovite javne uprave, depolitizacija i učinkovito upravljanje ljudskim resursima u javnom sektoru i informatizacija javnih usluga.
Akcijski plan je bilo nužno izraditi do kraja godine, i to u suradnji s Europskom komisijom, jer je to bio ex-ante uvjet za korištenje tematskog prioriteta iz operativnog programa učinkovitih ljudskij potencijala, a riječ je o 90 milijuna eura koji će nam biti na raspolaganju.
Javnoj upravi u Hrvatskoj nisu potrebne tek male izmjene i kozmetičke korekcije. Da je tome tako, one bi se mogle provesti i bez usvajanja ovakvog strateškog i provedbenog okvira. Sustav kakav je postavljen prije 25 godina, iscrpio je svoje kapacitete, koji u početku nisu bili veliki.
Također moramo znati da je Akcijski plan koji je usvojila Vlada HDZ-a i Mosta izrađen na temelju Strategije razvoja javne uprave za razdoblje od 2015. do 2020. godine koju je donio Sabor 12. lipnja 2015., u vrijeme kad je većinu imala koalicija okupljena oko SDP-a. Isto tako on slijedi i Nacionalni program reformi iz svibnja 2016.. To zapravo znači da je ovim Akcijskim planom postignut određeni politički strateški konsenzus svih ključnih političkih subjekata. Uz moguće parcijalne otpore koji se uvijek pojavljuju kad se s riječi kreće na djela, ovaj Akcijski plan zato bi morao stalno dobivati političku potporu i pozicije i najveće stranke opozicije. U suprotnom riječi će biti samo demagoški trikovi, a podignute ruke u Saboru i Vladi, umjesto znaka odlučnosti, bit će konačna gesta predaje i kapitulacije pred problemima koje treba dubinski i odlučno riješiti.
Predviđa li taj plan ocjenjivanje službenika, plaćanje prema učinku, te njihovo eventualno premještanje pa i otpuštanje s posla, kako se ranije najavljivalo?
Taj plan predviđa modernizaciju rada javne uprave koja treba biti brza, jednostavna i transparentna. Na takvim će se temeljima svakome dati šansa, ali najveća šansa dat će se državi. Nikog se neće ni poprijeko pogledat zbog boje očiju, niti su službenici krivi ako je netko neplanski primio nepotreban broj djelatnika. Kao što postoje mogući viškovi, mi vidimo da postoje i u nekim područjima podkapacitiranosti. Ovaj Akcijski plan omogućit će nam da dođemo do rješenja najučinkovitijeg sustava uvažavajući postojeće kapacitete, ali i modernizirajući javnu upravu za potrebe građana i gospodarstva. Nemojte me pitati znam li nekog Peru Perića koji će ispasti višak, jer to nije naš posao. Naš posao je da iskreiramo takvu učinkovitu javnu upravu da Pero Perić kao građanin ne trpi niti minutu zbog toga što je neki Pero Perić kao službenik nesposoban ili nezainteresiran za rješavanje njegovog problema.
A što se tiče pravednijeg sustava plaća, pa i pravednije raspodjele posla među službenicima, jer se neki ubijaju od posla dok ima i onih koji bi mogli nakon jutarnje kave i otići a da nitko i ne primijeti, da, i te su stvari predviđene ovim Akcijskim planom.
Govorilo se kako treba smanjiti broj općina, ukinuti one koje imaju ispod 5 tisuća stanovnika kao i one koje se ne mogu samofinancirati. Kako gledate na to?
Ekonomska računica i politička svijest trebaju se naći na optimalnoj točki održivosti. Niti je moguće financijski održati glomazan i neujednačen sustav, niti se treba bezosjećajno poigravati s nečijim lokalnim identitetom. Mi smo mala zemlja bogata raznolikostima. Ali želimo li raznolikost pretvoriti u inat pod cijenu ekonomske propasti? Održiv broj i ustroj jedinica lokalne samouprave treba biti stvar političkog konsenzusa svih važnih političkih opcija, bez isključivanja najveće oporbene stranke, ma tko u kojoj etapi bio na vlasti, a tko u oporbi, jer se ovaj plan treba prenijeti i na iduće vlade. Mislim da se ovdje treba naći neka zdrava logika u kvalitetnom kompromisu između političke opravdanosti i ekonomske održivosti.
Ima li po vama previše županija ili je postojeći broj optimalan. Iz Udruge županija govore kako su one zaživjele među ljudima te da ih treba ostaviti?
Ako ćemo kao mjeru uzeti primarnu emotivnost onog koji nešto zastupa onda je najbolje da u ovoj državi više ništa ne popravljamo. Država nam je odlično konstruirani brod. Čak i ako potone, izgledat će kao vrhunska olupina! Molim vas, neka mi netko pokaže jedan jedini primjer nekog izračuna ili analize učinkovitosti i održivosti države gdje se uspoređuje sadašnji ustroj s nekim drukčijim, ma kakav on bio. Nema ga. I opet kao u prethodnom pitanju smatram da treba napraviti projekcije za budućnost, a ne za prošlost. Osobno nemam ništa protiv nijednog modela koji kvalitetnim kompromisom pomire politika i ekonomija. Jedino protiv čega sam je to da nam ustroj određuje samo emocija na prvu loptu.
Iz redova Mosta bilo je prijepora oko sastava dijela Ustavnog suda. Kako bi ubuduće trebalo birati članove tog tijela?
Gledajte, najvažnije institucije trebaju biti tako uspostavljene i prolaziti takve reizbore da na vrh dođu oni uz čije se ime može povezati barem neki „naj“. Zato i jesu naj-važnije, naj-više institucije… Ja bih taj „naj“ tražio i za Ustavni sud. A uz taj „naj“ stavio bih stručnost, etičnost, iskustvo, nepotkupljivost… Tehnologiju budućih izbora prilagodio bih tome da u Ustavnom sudu završe takvi „naj“, a ne neki drugi…
Puno bure je podiglo imenovanje mladog Mostovca Matije Kikelja za tajnika Vašeg kabineta. Biste li opet napravili isto?
Matija Kikelj se bez ičijeg znanja u Mostu kandidirao na javni natječaj i bio primljen u jednu javnu službu. Upoznali smo ga pred same izbore i kao mladoj i sposobnoj osobi ponudili sudjelovanje na izborima. Nakon izbora, među svim osobama koje poznajem, a koje su u bilo kakvoj javnoj službi, nisam našao pogodniju osobu za mjesto mojeg tajnika. U ministarstvu postoji i glavni tajnik ministarstva i administrativni tajnici. Tajnik kabineta je, uz poštivanje propisanih uvjeta kojih sam se i držao, moje diskrecijsko pravo. Je li netko dovoljno iskusan i operativno sposoban pada na mene, jer ja s tom osobom dijelim svaku minutu svojeg rada. Ja odlazim s mjesta ministra – Matija Kikelj odlazi s mjesta tajnika kabineta. Samo onaj tko nema pojma kako funkcionira uspješna poslovna simbioza menadžera i njegovog najpovjerljivijeg alter ega može od te situacije stvarati neku medijsku buru i aferu. Ja u ministarstvu nisam stomatolog i neću vam pregledat zube. Ja sam menadžer koji mora voditi stotine ljudi i trebam imati osobu koja je moj trenutni „back up“ svega što radim. Tu mi osobu ne može nametnuti slučajni administrativni odabir sustava, nego je ja sam biram iz sustava. Za ono što meni treba i za odnos povjerenja koji mi treba ne postoje deseci kandidata, nego tek dva-tri. Ja bih bio u gadnom problemu da Matija Kikelj ode i teško bih našao jednako kvalitetnu zamjenu među svim ljudima koje sam i u međuvremenu upoznao. Znam i ministre koji osobu s takvim referencama i odnosom međusobnog povjerenja još nisu pronašli. Možda su najbolji otišli u Irsku, pa ih u Hrvatskoj više nije lako naći ni 20!
Uskoro su u Mostu unutarstranački izbori. Vi niste formalno član Mosta. Namjeravate li se učlaniti?
Most će se iz lokalne stranke transformirati u nacionalnu, ali će i dalje ostati platforma povezivanja i nezavisnih lista čiji se predstavnici neće svi formalno učlanjivati u stranku. Stranka će na neki način biti poput posude, ali sadržaj će biti određena kombinacija i stranačkih i nezavisnih nestranačkih osoba i struktura. Ja se osobno neću učlaniti u samu stranku Most. Ja ću ostati nestranački pojedinac na platformi Mosta. To uopće neće biti pozicija s hendikepom u odnosu na one koji će se formalno uključiti u samu stranku. Ideja Mosta je imati dvije ruke, dvije noge, dvije strane mozga, dva plućna krila, dva oka, dva uha… a da je sve opet jedinstveno povezana cjelina.
Hoćete li se kandidirati za neko od stranačkih tijela na predstojećim unutarstranačkim izborima?
Možda ću se kandidirati za neku funkciju na nestranačkom dijelu buduće strukture Mosta.
Kakvu biste ocjenu dali suradnji s s HDZ-om na državnoj razini?
Ja nisam osoba koja se boji suradnje. Nisam ni osoba koja tijekom suradnje podmeće partneru noge. Ako stvari ne štimaju iskren sam i konkretan, možda nekad malo i prekonkretan. Mogu vam samo reći da je meni cilj provesti u idućem razdoblju one mjere iz Akcijskog plana koje su prioritetne i pripremiti nekom nasljedniku teren za daljnju provedbu. Mislim da prvi put ne bi trebalo biti „spaljene zemlje“ nakon izbora, nego određeni dio strateškog kontinuiteta, uz pravo svake opcije da tome doda neki svoj pečat. Suradnja mi djeluje obećavajuće, a perspektiva mi se čini da je dobra i da bi trebala potrajati. Ali ako vidim da ne mogu realizirati zacrtano ili da dođe do povlačenja političke volje koje sada ima, onda ću se povući sasvim mirno. Pružit ću drugoj strani korektno ruku i otići svojim putem.
Može se čuti da je Most spreman podržati HDZ-ovog Andru Krstulovića Oparu u Splitu u zamjenu za podršku Vašoj listi u Omišu?
Zbog modela Mosta to je jednostavno nemoguće, pa te priče jednostavno nema smisla ni komentirati. Most uopće nema mehanizme da u nekom gradu daje podršku nekoj stranci, jamčeći joj da se neće pojaviti nezavisna lista koja će završiti u Mostu. Kako onda može neka nezavisna lista u Omišu uvjetovati Splićanima odustajanje od stvaranja nezavisne inicijative na platformi Mosta da bi dobio nečije glasove u Omišu!? Da nezavisna lista na platformi Mosta izađe na izbore u Splitu i da tu istu uslugu zatraži od nezavisne liste u Omišu – da se ugasi kako bi HDZ podržao tu Mostovu listu u Splitu – čak ni to ne bi bilo moguće, jer to nije smisao Mosta, iako bi mnogi za pobjedu u Splitu dali sve druge gradove i općine u županiji. Ali Most nije samo stranka, Most je i platforma. Ne može jedan grad ili općina biti žrtva nekog drugog grada ili općine ma kako mala bila.
