Stanovnici gradova i mjesta u donjem toku Neretve, rijeke koja bi po definiciji bila slatkovodna tekućica, sve češće u posljednja dva desetljeća love raže, lignje, hobotnice.
Morski.hr u svom članku o sve češćem pojavljivanju inače izvorno morskih životinja u jednoj od najvećih rijeka u Hrvatskoj, prenosi rezultate istraživanja znanstvenika s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, sa Sveučilišta u Dubrovniku i njihovih kolega iz Bosne i Hercegovine.
Ovi potonji uključeni su zbog toga što je, uslijed očitog prodora morske vode u donji tok Neretve, voda u rijeci postala boćata čak i u dijelu Neretve u BiH, pa se tako bilježe ulovi modropjege raže kod Čapljine. Navodi se dalje da se kod Metkovića već uredno love lignje i hobotnice i da ovakvo stanje "nikako ne može imati pozitivan utjecaj na izvorno slatkovodni ekosustav".
Riječ je o delti koja je prirodno inače mjesto mrjestilišta slatkovodnih riba, o dijelom zaštićenom ornitološkom području…
Pri kraju članka Morski.hr kratko spominje rad objavljen u bovom broju časopisa Acta Adriatica na ovu temu. U tom znanstvenom članku u posljednjoj rečenici navodi se referenca na istraživanje danskog znanstvenika svjetskog glasa Michaela Arvedlunda gdje on konstatira:
"Promjena u ekologiji i biogeografiji morskih ribljih vrsta na početku 21. stoljeća hipotetski može biti koristan indikator klimatskih promjena."
Riječ je o njegovoj konstataciji još iz 2009., iz istraživanja u kojem je bilježio prve zabilježene promjene u rasprostranjenosti morskih riba kao indikatoru klimatskih promjena, bilo da je riječ o promjeni temperatura voda, morskih i slatkih, bilo da je riječ o posljedici rasta razine mora uslijed otapanja polova i glečera u sve toplijoj atmosferi.
Dolina Neretve u Hrvatskoj je već godinama poznata kao daleko najugroženije područje pred nadirućim klimatskim promjenama, u prvom redu pred rastom razine mora.
2018. američki Proceedings of the National Academy of Sciences of the U.S.A. naveo je globalne prognoze rasta razine mora uslijed otapanja ledenjaka i leda na polovima Zemlje, koji bi, prema tadašnjim proračunima, doveli do užasnih potapanja obale uz hrvatski dio Jadrana, najgore u dolini Neretve koja bi postala zaljev koji bi se pružao do duboko u Bosnu i Hercegovinu.
Svi kasniji izvještaji i analize redom su potvrđivali tadašnje
prognoze.
Nedavno je u RTL Direktu klimatolog Državnog hidrometeorološkog
zavoda Ivan Güttler to potvrdio:
"Svjetsko more raste otprilike četiri milimetra svake godine, to možda ne zvuči puno, ali za 10 godina to je 4 i pol centimetra a za sto godina - pola metra. S tim da se mi bojimo da se taj trend ne ubrza. Do kraja stoljeća ne moramo očekivati masovno potapanje Hrvatske obale, ali dijelovi obale koji su niži, tu se često navodi obala Doline Neretve su pod visokim rizikom."
Također u RTL-u, nedavno je klimatolog i oceanolog Mirko Orlić rekao još i ovo u vezi Neretve:
"Kad je riječ o poljoprivrednim područjima, to su sigurno dolina Neretve i zaleđe Zadra, to su jako niska područja i ako dođe do podizanja morske razine, onda će doći do poplavljivanja. Mi i sad imamo poplave na Jadranu u nekim meteorološkim situacijama. Ali ako se razina mora podigne, onda će te poplave biti češće, dugotrajnije i intenzivnije."
Sve rečeno odnosi se na kontekst atmosfere zagrijane uslijed globalnog zatopljenja Zemlje još uvijek ispod 1,5 ℃, što se smatra pragom još uvijek podnošljivog prije svjetskog ekološkog sloma i nezaustavljive spirale, odnosno domino efekta uništenja klime na Zemlji uslijed zagađenja atmosfere s CO2.
RTL.hr je prošle godine pisao o otkrićima znanstvenika da je Mediteran more koje se na svijetu najbrže zagrijava, pri čemu je Jadran u istom problemu. Već prije tri godine bilo je jasno da se površinski sloj Jadranskog mora zagrijao za 1,8℃ do dubine od čak 20 metara u odnosu na predindustrijsko doba dok je ljudsko zagađenje atmosfere stakleničkim plinovima bilo zanemarivo.
Samo od početka 21. stoljeća Jadran se zagrijao za cijeli 1℃. Još i prije toga u Jadranu se zbog zatopljenja, posebno tijekom zime, počele naseljavati invazivne alge. Nastavilo se s pomorom koralja, survavanjem niza autohtonih vrsta na svoje danas desetkovane populacije, sa sve slabijom otpornosti područja Jadrana na klimatske ekstreme…
Oni koji se sjećaju ljetovanja iz npr. 70-ih ili 80-ih, sjećaju se najviših ljetnih dnevnih temperatura zraka na Jadranu u donjoj polovici 30-ih stupnjeva s tek ponekim ispadom iznad 35 i do 40.
Danas znamo i koliko su česti i kako izgledaju toplinski valovi. Dok su prije 40 ili 50 godina najviše temperature more u najtoplijem dijelu godine bile oko 25℃, one se danas bez problema penju preko 27℃.
