Dugopoljcima Ivanu Marasoviću i Mariju Mustapiću u subotu bi vjerojatno bila posljednja noć u životu da ih nisu u zadnji tren pronašli članovi Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS).
Snijeg prekrio oznake na stazama
"Što smo god donijeli sa sobom, naložili smo. I rezervne jakete smo zapalili. Taman kad smo se spremali zapaliti i torbe, kao posljednje što smo imali za dodati na vatru, u daljini su se pojavili tragovi svitla", priča Ivan Marasović (29), čija ih je ozljeda gležnja spriječila da se sami spuste do prvih kuća prije nego što je u planini pao mrak, piše Slobodna Dalmacija.
Marasović i Mustapić u subotu ujutro krenuli su u planinarski dom "Ljubljan", smješten podno istoimenog 1262 metra visokog planinskog vrha, s namjerom da tamo provedu vikend. Ali u rano poslijepodne shvatili su da su zalutali. Od velikog im snijega oznake na stazama nisu bile vidljive pa su se, unatoč dobrom poznavanju terena koji posjećuju od ranog djetinjstva, izgubili zalutavši na opasan predio koji ih je umalo stajao glave.
"Naletjeli smo na same škrape skrivene pod snigom i tuda smo se neko vrime oprezno spuštali, dok meni za jednu nije zapela noga, kada sam se prevrnuo, proklizao i ostao bez cipele. Ispočetka nisam ni osjetio bol, valjda od hladnoće i šoka, pa sam nastavio polako šetati nizbrdo. No, nakon što smo uskoro zastali da bismo malo predahnuli, ja više nisam mogao krenuti dalje. Ma nisam moga ni stat na nogu", prisjeća se Marasović, dok ga prekida kašalj koji je zaradio na planini.
Spalili sve, čak i odjeću
Pozvali su GSS u pomoć, te se od 17 sati smrzavali na istome mjestu. Kada su već bili na izmaku snaga, odlučili su spaliti svoju odjeću kako bi se barem malo ugrijali.
"Najgore je bilo to što je od pada sva roba na meni bila mokra, a suhu sam morao naložiti jer mokra ne bi gorjela. Ni vatra me nije mogla ugrijati. No, cilo smo vrime bili u komunikaciji s momcima iz HGSS-a, koji su se penjali prema nama pa nas je to hrabrilo. Nikada mi nije tako laknulo kao kad sam ugledao kako nam, oko 22 sata, iz mraka prilaze. Topli čaj koji su donijeli sa sobom najviše me razveselija. Kad sam to popija, već sam malo doša k sebi. Ja i kolega smo se bili baš dobro smrzli", priča nesretni planinar, čijim mukama ipak nije bio kraj.
HGSS ih pronašao u zadnji tren
U akciji spašavanja sudjelovala su 33 spasioca, a 25 ih je nakon četverosatnog uspona iz Dugopolja kroz dvadesetak centimetara snijega došlo do dvojice planinara. Prvo su namjeravali unesrećenog na nosilima spustiti na sigurno, priča Darko Gavrić, voditelj akcije spašavanja. No zatim su se odlučili za drugi način.
"Srećom pa su nam se pridružili Đuro i Katolik, lokalni vodiči koji dobro poznaju taj dio planine, jer bismo ih bez njih, unatoč GPS-u, po onom mraku i snijegu, na onako nepristupačnom terenu, teško pronašli", priča Gavrić, dodavši kako su se dobrim dijelom uspona probijali kroz opasan predio bez postojećih staza.
Nakon što su pronašli i utoplili ozlijeđenog Marasovića i njegova promrzlog prijatelja Mustapića, razmatrali su uvjete planiranog spusta s unesrećenim na nosilima. Nakon skustva s tešim usponom koji su upravo svladali, odlučili su istražiti i druge opcije.
Cijelu noć ostali s unesrećenim planinarom
"Gledali smo što je najbolje, jer nam se spuštanje s njim u tom trenu nije činilo kao najsigurniji izbor, jer bi nam za to trebalo stotinjak spasioca. Manju smo grupu zatim poslali da istraži gdje je točno taj planinarski dom koji su i dvojica unesrećenih pokušavala pronaći. No, kako su se oni puna dva sata probijali do skloništa, koje se nalazilo svega tristotinjak metara od nas, i tu smo mogućnost brzo odbacili", objašnjava Gavrić kako su se odlučili na dramatičan scenarij.
Nakon što je Marasovićev ozlijeđeni gležanj zbrinula liječnica Ivana Buklijaš, Mustapić se s njom i većinom spasioca uputio prema Dugopolju, dok je za Ivana odlučeno da na planini ostaje čekati jutro i helikopter koji će ga prevesti u splitsku bolnicu.
S ozlijeđenim planinarom ostali su spasioci Dalibor Cvitković i Ivica Perković, koji su se izmjenjivali hrabreći mladog Dugopoljca i prikupljajući drva za ogrjev koja su im pred odlazak pripremili kolege spasioci.
Noć je bila zaista hladna. Temperatura je pala 'debelo' ispod nule. Nisu imali ni šatora, niti vreće da ih ugrije. Samo je dobra volja hrabre spasioce prikovala uz planinara, dok su kroz dugu noć održavali vatru da im sačuva život.
Spasio ih helikopter
"On je, razumljivo, bio iscrpljen i u stresu, pa je malo i odrijemao, ali mi smo cijelu noć probdjeli i ujutro ga helikopterom Hrvatske ratne mornarice, s kojom i inače imamo odličnu suradnju, prebacili do bolnice i priču priveli sretnom završetku. Srećom pa je bila vedra noć, bez padalina, inače ne znam kako bismo. Mada kod nas stvari funkcioniraju po poluvojnom principu, tako da nema – ja ne bih. Tko za ovo nije, taj se ni ne prijavljuje", objašnjava Gavrić te dodaje kako se ovakva nezgoda svakome može dogoditi.
"Ovi momci nisu ni neki mulci, niti su pili alkohol, a i dobro su se pripremili. Pa imali su čak i dezodorans, to vam sve govori. Ali, eto, nisu imali sreće. No, evo i jedno upozorenje: zlatno je pravilo, kada se dogodi da se ovako odluta sa staze, da se vratiš do zadnje oznake. Tako je sve lakše", objašnjava HGSS-ovac, ističući kako je ova akcija spašavanja, iako tehnički jednostavna, fizički bila izrazito zahtjevna.
