Sve što se piše po društvenim mrežama uskoro bi se moglo pisati prema strožim pravilima jer Vlada je najavila zakonske izmjene kojima bi se reguliralo ponašanje na internetu. Kako bi mogao izgledati taj zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu u RTL Direktu govorila je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.
Kakav je vaš plan - kako će se po tom novom zakonu
tretirati objave poput napada Živog zida na novinarku Jutarnjeg
lista Željku Godeč – bi li to išlo pod taj zakon?
Ne. Za to je potpuno jasno, osoba je to objavila na svom profilu,
osoba je već izvijestila javnost da su poduzeli akcije. Za to
postoji Prekršajni zakon, Kazneni zakon, i za ovakve slučajeve
nema nikakve potrebe za nekakvim posebnim pravnim aktom. Da je
ovo izgovoreno u nekom mediju, recimo na RTL televiziji, novinar,
urednik, nakladnik bi odgovarali jer sukladno Zakonu o medijima i
Zakonu o elektroničkim medijima imate pravo iznošenja svojih
stavova, ali je istovremeno zabranjeno poticati na mržnju,
nasilje .. reagirali bi Vijeće za elektroničke medije i tako
dalje. U slučaju društvenih mreža, i zato se najavljuje propise,
ne samo u Republici Hrvatskoj (RH), nego diljem svijeta – ako su
ovakve objave, ovakvi pozivi na linč, kao što je slučaj u nekim
komentarima na objavu zastupnika Pernara, objavljeni anonimno, vi
ne možete ništa poduzeti. Društvena mreža nema odgovornost, nema
urednika, nema medija, ne potpada pod takve zakone …
Ali zna se čiji je zid.
Nekad se zna, nekad se ne zna. Dakle, treba biti jasno – s jedne
strane revizija medijskog zakonodavstva, koje će se odnositi u
prvom redu na odgovornost urednika za tekstove što je i sada, i
za komentare što isto tako danas postoji, ali se o tome toliko ne
razgovara, a što se tiče društvenih mreža – ono što je
nedopušteno komuniciranje, što evidentno potiče na mržnju, na
nasilje, na netoleranciju, na ksenofobiju, ugrožava sigurnost,
potiče na terorizam, to je ono što oni koji upravljaju tim
društvenim mrežama zapravo sami moraju imati odgovornost za to.
Slučaj s tih mreža je već sada, kažete, moguće
sankcionirati. Što bi onda drugo taj zakon mogao
regulirati?
Kao što sam rekla – jedna je situacija kad vi objavljujete takve
pozive na linč … ovo je zapravo nešto što je do sada neviđeno,
koliko ja znam, do sada u našem političkom životu da jedna
parlamentarna stranka na svojoj službenoj stranici, jer to je
njihov službeni Facebook, poziva na linč protiv nekoga tko je
prenio nalaz Državne revizije, dakle, jedne državne institucije
koja u krajnjem slučaju odgovara Saboru, dostavlja svoja izvješća
Hrvatskom saboru – dakle, to je direktan napad ne samo na
novinarku, nego na instituciju u kojoj oni djeluju, u kojoj
primaju plaću i u koju su izabrani da zastupaju građane. Ako
napadate Državnu reviziju – koju imenuje Sabor, daje izvješće
Saboru, vi zapravo napadate sami sebe.
A što je sa slučajem majke koja je javnost digla na noge
uznemirujućim fotografijama svojih mališana, koja vjerujemo,
nadamo se, nije imala namjeru proizvesti takvo hejtanje
djelatnika bolnice Fran Mihaljević, ali i tamo se našlo komentara
ljudi koji su bili bijesni, ogorčeni – može li se to podvesti pod
'fake news'?
Počelo se sad u javnosti jako puno govoriti o tome. U onome
smislu gdje će se dezinformacija tretirati kao nešto čime bi se
trebale baviti institucije – to je opet u nekim ekstremnim
situacijama, kad se poziva na nasilje, terorizam, ugrozu javnog
zdravlja … nije svaka lažna vijest nešto od čega treba raditi
nekakvu veliku dramu. Mislim da svi zajedno možda moramo malo
zastati, stati na loptu, i ovdje u prvom redu govorimo o
političkoj kulturi, kulturi javnog nastupa – naš je javni prostor
zatrpan izjavama, bilo pojedinaca, bilo institucija, koje izlaze
iz okvira bilo kakvih uzusa ponašanja.
Neki dan je na naslovnici bila vaša
izjava o slobodi govora za osobe s imenom i prezimenom, a ne
anonimaca. Steklo se dojam da stvarate nekakav ekskluzivan klub
za nas kao javne osobe da možemo svašta govoriti, a naši
gledatelji ne smiju.
Sva sreća, moja je izjava dana u tiskanim medijima pa se može
cjelovito pročitati, dakle – ja sam na direktno pitanje novinara
hoće li najavljeni zakon o nedopuštenom komuniciranju na
društvenim mrežama i nedopuštenim sadržajima na društvenim
mrežama biti uvod u cenzuru, rekla: Nipošto jer je sloboda
izražavanja garantirana Ustavom kao ustavna kategorija. Međutim,
ono što je problem na društvenim mrežama – neki sadržaji koji su
evidentno utuživi, po Kaznenom zakonu i po drugim zakonima,
dijele se anonimno i šire se jako brzo, i sprečavanje takvih
sadržaja nikako se ne može podvesti pod bilo kakav oblik
cenzure.
Kako će taj vaš zakon spriječiti to
širenje?
Kao što sam već više puta rekla i kao što smo komunicirali iz
Vlade – u trećem kvartalu ove godine planira se pustiti zakon u
proceduru, nositelj tog zakona je Ministarstvo pravosuđa i taj
zakon nikako se neće obraćati onima koji su krajnji korisnici.
Namjera toga zakona i u državama koje su dosad implemetirale ili
su u fazi implementiranja toga zakonodavstva jest uvođenje nekog
oblika odgovornosti za one koji tim platformama upravljaju i koji
u krajnjem slučaju imaju vrlo sofisticiranu tehnologiju da bi
ostvarivali profite, saznavali naše preferencije, nudili nam
sadržaje … da jednostavno odgovorno upravljaju tim. Ono što treba
reći – otkad se počelo govoriti o ovoj temi – i u Europskoj uniji
(EU) zadnjih tri, četiri godine, oni veliki dionici – Facebook,
Google, You Tube – oni su već sami između sebe donijeli pravila
ponašanja …
Je li to dovoljno?
Vidjet ćemo kako će se to razvijati. Ja mislim da je uvijek dobro
više ići na koregulaciju i samoregulaciju nego na nekakve
represivne mjere i u tom smislu uvijek govorimo i o programima
medijske pismenosti, potrebi da obrazujemo naše građane, posebno
djecu i mlade …
Što s našim sudstvom - znamo neke primjere, a spomenuli
ste da će ovo raditi Ministarstvo pravosuđa, koje je postalo
dosta blagonaklono prema svakakvim tužbama protiv novinara,
protiv medija, sad je sve povreda časti i ugleda?
Kao što sam zadnjih dana više puta rekla, Ministarstvo pravosuđa
analizira je li dosita došlo do sve većeg broja tužbi –
preliminarni podaci pokazuju da nije …
Bile su presude.
Preliminarni podaci pokazuju da se ne radi o tako velikom broju
presuda. Činjenica je da, pogotovo kad se radi o Zakonu o
medijima, budući da ne postoji regulatorno tijelo onaj tko se
osjeti povrijeđen – jedina zaštita koju može tražiti je na sudu i
zato smo najavili da ćemo izmjenama zakona uvesti Vijeće za
medije kao jedno tijelo, koje će poput Vijeća za elektroničke
medije, u kojem će sjediti stručnjaci i koje će reagirati
upozorenjima pa i sankcijama kad je to potrebno.
