Gdje ste proveli ljetne praznike i na kojem mjestu ste izgubili nevinost? Komentar s najviše lajkova osvaja nagradu – plastična operacija! To nije sve, ako 'lajkate' odmah kao bonus nagradu dobivate vraćanje himena u jednoj poznatoj klinici u Zagrebu.
Ovako to izgleda sad, a ovako je izgledalo nekada...
Neki dan sam u sobi pronašla svoj stari dnevnik i skužila koliko smo u to vrijeme bile 'nevine' (i nisam mislila dvosmisleno, perverznjaci!)... Najgora noćna mora svakog školarca bila je kada bi Prvi Rujna pao na ponedjeljak. Kako god bilo, mi curice smo jedva čekale taj prvi dan škole kako bi vidjele Njega. Vrhunac školskog dana bio nam je kad je On prošao i eventualno nas okrznuo svojim ruksakom, pitao koliko je sati, kada bi sa svojim prijateljima pogledao u našem smjeru. Odmah su se smišljale teorije zavjere zašto, a međusobno smo o njima pričale davajući im toliko 'zamaskirane' pseudonime (naravno, da ne bi shvatili da pričamo o njima) da ih najbolji kriptograf ne bi mogao 'probiti'. Vrhunac 'proste' akcije bio je kad smo mu kao 'slučajno' dale da nas 'zašlata'. I onda smo se 'kao' bunile, a zapravo smo uživale u pozornosti. Od onih odabranih, naravno, one slučajne 'šlataroše' smo tužile učiteljicama.
Žao mi je tih, koje nismo doživljavale za vrijeme školovanja, ali zato je tu, fala Bogu Facebook, gdje te iste, davno izgubljene s kojima smo dijelili školske dane, možemo 'prostalkati' i vidjeti jesu li se i kako snašli u životu. Ali znate što, ne znam imam li samo ja taj sindrom (između par ostalih :D)... može taj sada biti najveći 'gospodin', 'bilder', 'poduzetnik'... ali ja ga pamtim kao miceka iz zadnje klupe koji je kopao nos te potom isti prst stavljao u usta, lijepio žvake ispod klupe, po potrebi ih odljepljivao i ponovo stavljao, pogađate, u usta. I ne znam kakva kravatica, odijelo u kojem se slika te iste fotke objavljuje na FB-u, mi neće maknuti sjećanje na tu osobu kao takvu. Anybody with the same problem?
To su moja sjećanja, a danas... to je sasvim druga stvar. To nosi štikle s 11 godina, počne sešminkat' s 9, pretpostavljam da onda dobije menstruaciju s 5...?! To se besramno slika u izazovnim pozama, stavlja polugole selfieje na FB čim joj malo 'propupaju' dojčice, stavlja statuse ovakvog sadržaja:
Lajk i ocijenim ti izgled (od 1 do 100) u
komentar
ili
Lajk i pitam te nešto u
inbox
ili
Lajk i u inbox dobiješ: Volim te, Mrzim
te, Želim seks, Želim s tobom na kavu, Želim s tobom na bazen,
Želim s tobom Facebook vezu...
Ne rade to samo ženske, negdje na 'internetima' sam naletjela i na ovog 'majstora:
Barenje emotivnih 'pičoka' Balaševićevim stihovima
Ovo odozgora nisu prve ljubavi, to je dnevnikjednedjevojčicekojatadanijenitimoglapojmiti što je to ljubav. Ona je bila „jedna od onih posljednjih princeza koje su vjerovale da magija ipak može trajati sretno do kraja života. Išla je gordo, drsko kroz život. Uvijek ponosna, uvijek svoja. Siguran korak, najljepši osmijeh i nek' crknu zlobnici. Bila je jedna od onih koje cijeli život sanjaju samo jedan zagrljaj, a obično samo taj nemaju“, dobro ju je opisao Đole.
Bila je još tinejdžerica kada joj je On ušao u život... Onako tiho, neprimjetno, a da toga uopće nije bila svjesna... postajao je centar njenog svijeta. Naučio ju je da se smije glupostima, da se raduje sitnicama... i što je najbitnije – pokazao joj je kako se voli i kako se nosi s osjećajem kada si voljen. Usadio je u nju onaj osjećaj za kojim je čeznula do tada, osjećaj da negdje i nekome pripada. Bajka je trajala dugo, dugo godina... i onda se samo u jednom trenu, zbog različitih interesa, prioriteta, želja, možda i navike, u trenutku raspala.
Prve ljubavi su kao prvi zubi: Ispadnu bez bola i prepuste prostor novima...
Danas joj je On došao u glavu. Njezina prva prava ljubav. Zašto? Ne zna ni sama, jednostavno ga se sjetila. Nije ga vidjela dugo... Zanimalo ju je u kojoj je životnoj fazi, kako izgleda, je li se išta promijenilo? Zanima je... iako su mu poljupci oduvijek bili slinene poplave. Iako je bio smotan k'o palačinka i nimalo muškarčina. Iako je s vremena na vrijeme znao 'zafufljati' i imao je treću bradavicu. Dobro, ovo zadnje sam izmislila... :)
Kažu, uz prve ljubavi se razvijaju ugodne emocije na određeni miris i novi nas partner privlači jer miriše na sličan način. Dakle, tražimo i prepoznajemo u novim partnerima neke osobine koje je imala naša prva ljubav jer smo ih memorirali uz ugodne emocije...
...Uf, a što je tek mirisao!Toliko da ga je životinjski znala 'šnjofati' dok spava pokraj nje, uvjerena kako ta privlačnost koju osjeća za njega jest neki sirovizovdivljine, da se nije slučajno povezala s njime već da je, kao i životinje, osjetila miris podobnog mužjaka i odlučila ga osvojiti, pa makar joj bilo zadnje.
Neće više puno pričati o njemu, mogao bi se prepoznati. Dovoljno je za znati da su im se životni putevi prestali presjecati. Zbog ovog ili onog razloga. Onda je prekid bolio kao sam vrag, a što smo o ljubavi, preferenciji partnera i našim vlastitim vrijednostima i prioritetima znali dok smo bili tinejdžeri? Nakon rastanka smo tulili kao da nas kolju, ponavljam, što smo tada jadni mogli znati, tada smo mislili da je to najveća bol koju možemo osjetiti.
'Možda prvu ljubav najviše pamtimo zato što nas je jedino ta osoba u potpunosti dobila. Ta osoba u srcu nosi djelić nas kojeg nijedna buduća ljubav ne može dobiti. Taj dio nosi nevinost, vjerovanje da ljubav može trajati zauvijek. Sadrži prijateljstvo i bol, pokušaje i pogreške. Nosi našu mladost i sve ono što smo mislili da će ljubav biti, sve ono što se ispostavilo krivim'.
Vrijedno je nakon svega izvući pouku i shvatiti da ubuduće ne biramo šablonski, 'po Njegovom primjeru' (a takvog bi zbog iskustva koje imamo trebali odmah prepoznati). Ma koliko god nas takvi privlačili. Nije slučajnost da naša prva ljubav može ima veliki utjecaj na sve naše ostale ljubavi ili nam ostaje prva i jedina.
Sigurno poznajete barem jedan par koji svoju prošlost vuče još iz srednjoškolskih dana, bilo da su od tada zajedno ili su se ponovno spojili. Iako nisam bolja polovica jednog takvog para, divim im se. Divim im se jer su, usprkos svim kušnjama ovog svijeta, znatiželji i zaprekama – uspjeli. Ja nisam mogla.
Koliko god romantično zvučalo uspjeti s prvom pravom ljubavi na duge staze, one 'dok nas smrt ne rastavi', meni 'druge, treće, četvrte, pete ili šeste ' uopće ne zvuče loše. Dapače! Bitno mi je samo da su intenzivne... 'Dosta mi je mlakih ljubavi, mlakog piva, mlakih nedostajanja. Dajem se sva ili nikako'.
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Od nedavno me možete pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.