Rješavanje krize koncerna Agrokor i ove je godine, kao i protekle, utjecalo na događanja u Banskim dvorima, pa je ostavku na mjesto potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva u Vladi premijera Andreja Plenkovića dala Martina Dalić, što je bila posljedica otkrića tko je sve sudjelovao u izradi Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, poznatijeg kao lex Agrokor.
Autori zakona - izglasanog u travnju prošle godine - javnosti nisu bili poznati, a Dalić je to kao resorna ministrica izbjegavala otkriti. No, nakon što je u medijima objavljena njezina prepiska mailovima s uključenima u izradu zakona, sredinom svibnja podnijela je ostavku o kojoj su javnost, na konferenciji za novinare, izvijestili ona i premijer Plenković.
"U ovom nevjerojatnom spletu okolnosti i interesa oko Agrokora odjednom ispada da sam ja postala uteg i teret predsjedniku Vlade, Vladi, HDZ-u i vladajućoj većini. Ja to nikako ne želim biti", rekla je Dalić objašnjavajući razloge odlaska.
Dalić: Nisam učinila ništa krivo
Osobno nisam učinila ništa krivo, nemoralno ili nezakonito, poručila je.
"No, percepcija, a u politici je navodno važna samo i jedino percepcija, je rezultirala time da koalicijski partneri HDZ-u, premijeru i Vladi, zbog mene iskazuju nezadovoljstvo. Zato dajem ostavku, jer ne želim biti uteg niti predsjedniku Vlade, Vladi niti HDZ-u”, ustvrdila je Dalić koja je nekoliko mjeseci kasnije objavila i knjigu „Slom ortačkog kapitalizma” o radu na lex Agrokor, a na čijoj je promociji nazočila gotovo cijela Vlada.
U svojim istupima Dalić je stalno naglašavala da je kod krize u Agrokoru učinila sve da zaposleni, dobavljači i hrvatsko gospodarstvo prođu sa što manjim posljedicama.
Premijer Plenković brani njezino postupanje, a činjenicu da je osobe koje su sudjelovale u izradi zakona kasnije angažirao izvanredni povjerenik, a nakon njega kao podizvođače i glavni savjetnici u izvanrednoj upravi koncerna, tumači hitnošću situacije, kako bi se izbjegao najneugodniji scenarij - niz stečajeva ne samo Agrokora i kompanija u njenom sustavu već i brojnih drugih povezanih kompanija.
Plenković: Kriza u Agrokoru zahtijevala je izvanredno djelovanje
Plenković naglašava da je Dalić u takvim okolnostima konzultirala ljude koji su mogli pomoći u kratkom roku, koji se nisu mogli naći unutar sustava državne uprave. "Bila je izvanredna kriza, zahtijevala je izvanredno djelovanje, brzinu pa i metodologiju rada", ističe.
Da je zakon donesen "doslovno u zadnji trenutak" potkrepljivao je u svojim istupima činjenicom da su u blokadama bili računi kompanija iz sustava koncerna, prestankom isporuka dobavljača i mogućim lošim scenarijem za 56.000 zaposlenih u Agrokoru.
Za sve što se događalo nakon toga, angažiranje međunarodnih konzultanata koji su odabrali svoje podizvođače, od kojih su neki bili uključeni kao stručnjaci koji su bili konzultirani na izradi zakona bila je "iz našeg kuta gledanja”, kako je rekao, odgovornost izabranih stranih savjetnika koji su sami birali svoje partnere, a Vladin ukupni angažman u slučaju krize Agrokora ocijenio vrlo uspješnim jer je njime izbjegnuta najveća financijska kriza i slom hrvatskog gospodarstva.
"Repovi” otkrića tko je sve sudjelovao na sastancima na kojima radilo na izradi tog zakona su i odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa da su Dalić te ministar financija Zdravko Marić povrijedili načelo obavljanja javne dužnosti, što oni osporavaju najavljujući žalbe na odluke.
Nakon ostavke Dalić, ministrom gospodarstva imenovan je Darko Horvat, a na potpredsjedničko mjesto avansirao je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić.
Plenković u 2018. višekratno prozivao populiste, prozvani mu spočitavali da je „lutka na koncu”
Česta tema Plenkovićevih istupa u godini koja je na izmaku bilo je ukazivanje na negativne strane populizma i opasnost koju predstavljaju populističke stranke, a u njima nije "bježao” ni od verbalnih sukoba na osobnoj razini, no ni prozvani mu nisu ostajali dužni.
Premijer je pritom stalno naglašavao nužnost političke stabilnosti kao preduvjeta gospodarskog rasta i stabilnosti društva, posljedično boljitka za građane, a svoje djelovanje kao angažman za "konstruktivan mainstream” i branu od nerealnih i neprovedivih programa stranaka protestnog i antisistemskog karaktera, štetnih za hrvatske građane.
Među parlamentarnim strankama u Hrvatskoj, populiste Plenković vidi u Neovisnima za Hrvatsku, Živome Zidu te Mostu nezavisnih lista, a populističkom je ocijenio i ideju o necijepljenju djece te napuštanja EU, rekavši kako bi to hrvatsko društvo vratilo 50 godina unazad.
Plenkovićeve rasprave s "populistima”, najčešće su bile u Hrvatskome saboru tijekom aktualnog prijepodneva, kada članovi Vlade odgovaraju na zastupnička pitanja, a u javnosti su ostali zapažena ona s Brunom Esih, Branimirom Bunjcem te Mirom Buljem.
Kada ga je Esih napala zbog potpisivanja Globalnog kompakta o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama (tzv. Marakeški sporazum), Plenković je ustvrdio da bi ona "u nekim drugim vremenima mogla kandidirati za ministricu narodnog prosvjetiteljstva i propagande", što je protumačeno kao aluzija na Josepha Goebelsa koji je u nacističkoj Njemačkoj obnašao dužnost ministra narodnog prosvjećenja i propagande.
Esih mu je kasnije odgovorila u medijima "podsjetivši” ga na njegov maturalni rad o sredstvima masovnih komunikacija te ustvrdivši "da je upoznat s nekim drugim načinima komuniciranjima s masama, a uzori su mu bili Marx i Kardelj koje je opširno citirao".
Zastupnik Živoga zida Bunjac premijera je, pak, prozvao za povlađivanje korporacijama i "klanjenje Europskoj uniji” te ga nazvao "briselskim projektom", a Plenković mu uzvratio da je demagog i neznalica, koji u zabludu dovodi birače. "Vi meni sporite legitimitet hrvatskih birača i usuđujete se proglasiti me nečijim projektom. E – nećete!”, poručio je Bunjcu premijer.
Slično Bunjcu, Mostov zastupnik Bulj premijera smatra "briselskim ćatom”, a na tu je ocjenu Plenković odgovorio "lapsusom” s prezimenom jer je Mostovca oslovio Panj. Bulj je prozvao premijera i da je "anemičar” budući da zbog urođene bolesti nije služio vojni rok te ocijenio da je "lutka na koncu” različitih interesnih skupina.
Brojčani podaci o radu Vlade od 1. siječnja do 20. prosinca
U ovoj godini održano je 60 sjednica Vlade od toga njih šest telefonskih te četiri izvan sjedišta Vlade u Banskim dvorima i to u Splitu, Puli, Hvaru i Karlovcu, a na njima su donesena ukupno 1974 akta (zakoni, prijedlozi proračuna, uredbe, odluke, zaključci, rješenja).
Na sjednicama je ukupno bilo 1413 točaka dnevnoga reda od toga s oznakom usklađenosti sa zakonodavstvom Europske unije (EU) njih 142.
Sabor je na Vladin prijedlog donio ukupno 222 zakona, među kojima su i oni iz paketa porezne te mirovinske reforme. Od tog ukupnog broja, 62 zakona bila su vezana uz usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU te je 18 potvrđenih međunarodnih ugovora.
Vlada je odgovorila i na 189 zastupničkih pitanja te Saboru uputila 112 mišljenja.
